U idiličnom selu Štava, podno Pančićevog vrha i nadomak Lukovske Banje sa poznatim čudotvornim termomineralnim izvorima, i danas žive potomci Saksonaca koje je u 13. veku baš ovde, u zabačenom kraju kod Kuršumlije, doveo kralj Milutin.

Danas ovo malo, istorijom obeleženo selo broji tek stotinak stanovnika, većinom poljoprivrednika, a sve ih povezuje jedno – riđa kosa i neobična, gotovo „germanska“ imena.

Kako je 2019. godine objasnio Miroslav Jović, poznati turistički vodič, iako se u Štavi retko čuje plač novorođenčadi, i u 21. veku rađaju se riđa deca, što jasno pokazuje da duh drevnih Saksonaca još živi ovde.

„Saksonce je u Štavu doveo kralj Milutin, a oni su tada bili vrhunski rudari. Štavski rudnici su u srednjem veku bili poznati po zlatu, srebru, olovu i cinku. Njihovi potomci i danas žive u selu, prenoseći tradiciju i imena svojih predaka,“ ističe Jović.

Vreme u Štavi zaista je stalo, što potvrđuje očuvana Crkva Svetog velikomučenika Mine iz 12. veka, jedina u Srbiji sa kamenom krovnom konstrukcijom. Na ploči iznad ulaza piše da je crkva sagrađena i živopisana za vreme pećkog patrijarha Pajsija i gračaničkog mitropolita Silvestera u 17. veku, što ukazuje da je prvobitna crkva do tada gotovo potpuno srušena.

U porti crkve pronađeno je oko četrdesetak sarkofaga i mermernih spomenika iz Milutinovog vremena. Meštani, i dalje ponosni na svoj mir, retko dozvoljavaju medijima da ih fotografišu: „Neka, hvala! Mi ne damo da nam iko kvari mir koji ovde još postoji. Drago nam je što ste došli da osetite ono ‘neopisivo’ zbog čega vekovima ostajemo ovde,“ kažu.

Osim po riđokosim stanovnicima, Štava je nadaleko poznata i po legendama o skrivenom blagu kralja Milutina. Upravo zbog tih priča i napuštenih rimskih rudnika, u selo i okolinu dolaze mnogi tražioci bogatstva. Meštani retko pričaju o ovim potragama, ali svi veruju da je blago i dalje tu negde, skrivene istorijom i tajnama Štave.