Većina veza ne puca zbog jedne velike svađe ili izdaje. Puca zbog sitnica koje se godinama guraju pod tepih. I gotovo svi ih pravimo, uvereni da nije strašno – dok ne postane kasno.

Pretpostavljamo umesto da razgovaramo

Jedna od najvećih grešaka u odnosima je uverenje da partner „mora da zna“ kako se osećamo. Umesto jasne komunikacije, biramo ćutanje, pasivnu ljutnju i očekivanja koja nikada nisu izgovorena.

Ćutimo da ne bismo napravili problem

Strah od konflikta često vodi ka potiskivanju emocija. A potisnuta ljutnja ne nestaje – ona se gomila. Psiholozi upozoravaju da neizgovorene zamerke polako, ali sigurno, hlade odnos.

Zaboravljamo da negujemo odnos

U početku se trudimo, a kasnije se podrazumevamo. Male pažnje, reči podrške i interesovanje za partnera postaju retkost. Ljubav bez ulaganja vremenom počinje da liči na obavezu.

Očekujemo da partner ispuni sve naše potrebe

Jedna osoba ne može biti i partner, i najbolji prijatelj, i terapeut, i motivator. Kada to očekujemo, stvaramo pritisak koji vodi razočaranju – sa obe strane.

I zašto onda ljubav puca?

Zato što se ljudi udalje pre nego što shvate da su uopšte počeli da se gube. Ne zbog manjka ljubavi, već zbog nedostatka razumevanja i otvorenog razgovora.

Razgovarati, slušati bez odbrane i reći kako se zaista osećamo. Jer veza ne puca kada se svađamo – već kada prestanemo da se trudimo.