Iako ovo deluje kao čista grubost, psihologija kaže da iza toga stoje sasvim predvidljivi obrasci ponašanja, a pozadina svega je vrlo često povređeni ponos.

Prema psihologiji, neki vozači ne doživljavaju trenutak kada neko pokuša da ih pretiče kao običnu saobraćajnu situaciju, već kao signal da su „prespori“ ili manje sposobni. Umesto racionalne reakcije, uključeni su ego i takmičarski refleks, ne zato što treba da ubrzaju, već zato što ne žele da izgledaju slabiji.

Ovo može biti posebno opasno ako se upustite u manevar preticanja i imate slabiji automobil od onog koji pretičete, a koji brže ubrzava, što rezultira „ćorsokakom“ bez razloga i potencijalno opasnom situacijom, posebno ako je ispred slepa krivina.

Psihologija takođe objašnjava potrebu za kontrolom. Dok voze svojim tempom, vozači osećaju da imaju situaciju pod kontrolom. Međutim, kada se neko pojavi sa strane i počne da ih pretiče, ovaj osećaj je poremećen. Ubrzavanje tada postaje način da se povrati kontrola, iako u stvari rade suprotno i stvaraju dodatni rizik.

Reaguju gotovo automatski

Zanimljivo je da neki vozači reaguju gotovo automatski, a ne zbog kompleksa inferiornosti. Psihologija ovo tumači kao odloženu percepciju - tek kada primete da ih neko pretiče, shvate da voze sporije nego što bi trebalo i instinktivno nagaze gas. Problem je što se to dešava u najgorem mogućem trenutku, kada je druga strana već započela manevar i računa na stabilnu brzinu.

Tu je i suptilna potreba za dominacijom koju psihologija često otkriva u ponašanju u saobraćaju. Sitnice poput nedavanja prednosti ili smanjenja razmaka deo su istog obrasca, iste želje da se održi pozicija i kontrola nad situacijom, čak i kada to nema smisla.

U stvarnosti, u ovom ponašanju nema pobednika. Psihologija jasno upozorava da ubrzavanje tokom preticanja povećava vreme provedeno u suprotnoj traci, povećava stres i značajno povećava rizik od nesreće, piše El Pais.

Pouka je jednostavna: put nije mesto za dokazivanje sebe. Oni koji ostaju mirni, voze predvidljivo i dozvoljavaju drugima da bezbedno završe preticanje rade upravo ono što psihologija smatra zrelom i bezbednom reakcijom za volanom.

BONUS VIDEO