Na današnji dan, 29. aprila 1999. godine, srušen je Avalski toranj, jedan od najprepoznatljivijih simbola Beograda i ključni telekomunikacioni objekat u Srbiji. Taj događaj ostao je duboko urezan u sećanju mnogih građana koji su te večeri posmatrali kako se deo istorije ruši pred njihovim očima.
Tačno u 22.40 časova, tokom 37. dana NATO bombardovanja, toranj visok 202,87 metara postao je meta napada. Najpre ga je pogodio jedan projektil, zatim i drugi, a ubrzo nakon toga iz podnožja je počeo da kulja gust dim. U sledećim trenucima, konstrukcija nije izdržala – toranj se srušio, obasjan svetlošću eksplozija koje su parale noćno nebo.
Osim samog tornja, uništeni su i repetitori i predajnici Radio-televizije Srbije, koji danas čine mrežu JP „Emisiona tehnika i veze“. Materijalna šteta procenjena je na čak 430 miliona dolara. Do rušenja Svetskog trgovinskog centra 2001. godine, Avalski toranj bio je najviši srušeni objekat na svetu.
NATO je napad opravdavao tvrdnjom da je toranj deo vojne infrastrukture, ali mnogi i danas smatraju da je reč o demonstraciji sile bez jasne vojne koristi. Ovaj događaj usledio je samo šest dana nakon bombardovanja zgrade RTS-a, kada je poginulo 16 zaposlenih.
Svedoci tog vremena i danas se sećaju kobne noći. Mnogi Beograđani pamte zvuk eksplozija, dim koji se širio i prizor praznine na mestu gde je nekada stajao toranj.
Avalski toranj bio je jedinstven u svetu po svom obliku – imao je osnovu u obliku jednakostraničnog trougla, inspirisanog srpskim tronošcem. Projektovali su ga arhitekte Uglješa Bogunović i Slobodan Janjić, uz konstruktora Milana Krstića. Izgrađen je 1965. godine i proglašen jednim od najlepših televizijskih tornjeva u Evropi.
Nakon rušenja, pokrenuta je velika akcija obnove, u kojoj su učestvovali građani, umetnici i javne ličnosti. Više od milion ljudi podržalo je inicijativu da se toranj ponovo izgradi. Obnovljeni Avalski toranj svečano je otvoren 21. aprila 2010. godine, kao simbol istrajnosti i sećanja.
Danas, više od dve decenije kasnije, ovaj datum podseća na razaranje, ali i na snagu jednog grada da se ponovo uzdigne.
Komentari (0)