U Beogradu se održava Međunarodna konferencija koju organizuje Kongres srpsko-američkog prijateljstva. Neke od tema u Skupštini Srbije biće geopolitički izazovi, međunarodna bezbednost i diplomatija, inovacije i očuvanje istorijskog sećanja. Direktor jerusalimske kancelarije Centra "Simon Vizental" Efraim Zurof rekao je za RTS da je mnogo nacističkih ratnih zločinaca umrlo, ali da ako je neko živ ovaj centar će učiniti da bude izveden pred lice pravde.

O opasnostima koje donosi zaborav i da li ima nacističkih zločinaca koji su izbegli ruku pravde, za RTS govori učesnik te konferencije, Efraim Zurof, direktor jerusalimske kancelarije Centra "Simon Vizental".Gotovo pola veka proveo je pokušavajući da osigura da svaki nacistički ratni zločinac odgovara za svoja dela. Upitan da li, s obzirom na to da je prošlo mnogo vremena, a ako stvari posmatramo iz biološke perspektive, možemo li reći da se Operacija Poslednja šansa približava kraju ili još postoji mogućnost da pravda stigne u poslednjem trenutku, Zurof odgovara da su mnogi počinioci već umrli.

"Ali ako je bilo ko od njih još živ, mi ćemo ga pronaći, izvešćemo ga pred lice pravde i nadamo se da će biti kažnjen u zemlji u kojoj danas živi. Međutim, problem je u tome što su gotovo sve anglosaksonske zemlje celu stvar odradile potpuno pogrešno. Jedina anglosaksonska zemlja koja je, moram da kažem, obavila izvanredan posao jesu Sjedinjene Američke Države. One su uspele da izvedu pred lice pravde 109 ljudi", rekao je Zurof.

Prema njegovim rečima, postojao je, doduše, jedan problem, pošto zločini nisu počinjeni na teritoriji Sjedinjenih Država, američki sudovi nisu mogli da ih osude na zatvorske kazne.

"Ono što su mogli jeste da im oduzmu američko državljanstvo i deportuju ih. Drugim rečima, nisu više mogli da žive u Americi. To je bilo 109 slučajeva. Australijskoj vladi dostavio sam skoro 500 imena počinilaca koji su tokom rata ubijali Jevreje – zapravo, ne samo Jevreje, već i mnoge druge žrtve. Australija, međutim, nije uspela da kazni nijednog od njih. Nijednog. Na Novom Zelandu takođe nije bilo nijedne presude. Kanada je donela zakon koji je praktično onemogućio da ti ljudi budu kažnjeni onako kako je trebalo", navodi Zurof.

O slučaju Dinka Šakića
Jedan od slučajeva koji je veoma važan u Srbiji, ali i u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, jeste slučaj Dinka Šakića, u kojem je Zurof odigrao ključnu ulogu u njegovom izvođenju pred lice pravde.

"Naravno. Ja sam bio prvi koji je uspeo da ubedi argentinske vlasti da dozvole njegovo izručenje. Doveli smo Šakića u Hrvatsku i izveden je pred sud. Ali drago mi je što ste pomenuli Dinka Šakića i reći ću vam zašto. Kad god bi neki novinar razgovarao s njim, on je tvrdio: 'O čemu vi govorite? Jevreji su upravljali Jasenovcem i vodili logor.' To je izvrtanje Holokausta i potpuna besmislica", rekao je Zurof.

Prema njegovim rečima, odlučio je da ostatak svoje karijere posveti, pre svega, borbi protiv revizije istorije, odnosno Holokausta, što smatra užasnom i odvratnom pojavom, ali i nastojanju da što više odgovornih ljudi bude procesuirano i kažnjeno.

"Šakić je mislio da će mu to proći nekažnjeno. Tvrdnja da su Jevreji upravljali Jasenovcem potpuno je apsurdna. Apsolutno apsurdna. Bio je jednostavno notorni lažov. Jedina srećna okolnost za njega bila je ta što je njegova supruga izbegla suđenje, koliko znam zbog zdravstvenih razloga", kaže Zurof.

Zurof je više puta pominjao da mu je, posle suđenja Dinku Šakiću, prišao potomak lekara koji je ubijen u Jasenovcu i zahvalio mu na onome što je učinio, te ga je upitala da li mu, kada mu priđu preživeli ili njihova deca i unuci, to daje dodatnu snagu da nastavi svoj posao.

"Moram da kažem da je to najbolji lek koji mogu da dobijem. Zbog koga ja ovo radim? Ne radim zbog sebe. Radim zbog njih. Reći ću vam nešto. Kada sam tek počeo da se bavim ovim poslom, Simon Vizental mi je ispričao priču koju nikada nisam zaboravio. Rekao mi je: 'Nisam naročito religiozan Jevrejin, ali verujem u zagrobni život. I kada jednog dana preživeli odu na onaj svet i sretnu žrtve, žrtve će im reći: Vi ste bili srećnici. Vi ste preživeli. Vas nisu ubili ti strašni ljudi.' Onda će neko odgovoriti: 'Bio sam advokat. Šta sam ja učinio?' Drugi će reći: 'Ja sam u izbegličkim logorima švercovao američke cigarete.' A ja želim da mogu da kažem: 'Simone Vizentale, nisam vas zaboravio.' I nikada neću zaboraviti te njegove reči", ističe Zurof.

Značaj kulture sećanja
U Beogradu će Zurof govoriti o značaju kulture sećanja, ali i o tome koliko je opasna revizija istorije i sećanja.

"To je upravo problem. Istoriju je veoma lako iskriviti. Vrlo je lako da ljudi plasiraju takve laži i da odjednom izgledaju kao da nisu ni za šta odgovorni. To je potpuno besmisleno", objašnjava Zurof.

Upitan da li to znači da je taj problem i danas veoma prisutan i da li misli da je nacizam ikada zaista poražen ili je samo promenio oblik, Zurof odgovara da su, pre svega, ljudi iz Holokausta izvukli važne pouke.

"To, naravno, ne znači da su nacisti svojevoljno odustali od svojih ideja. Oni su vojno poraženi, a to je bila izuzetno važna pobeda. Zato se, nakon što su mnogi od njih završili u zatvoru, mnogo ređe moglo čuti ovakvo laganje. Zbog toga tvrdim da je pravda najjače oružje protiv iskrivljavanja Holokausta. Mnogi to ne razumeju. Daću vam primer. Vlasti Novog Zelanda dostavio sam ime čoveka po imenu Jonas Pukas. Bio je pripadnik litvanskog odreda za ubijanje. Policajcu koji ga je ispitivao rekao je: 'Jevreji su, kada su streljani, zvučali kao guske.' To možda samo po sebi nije iskrivljavanje Holokausta, ali kako neko može da izgovori tako monstruoznu rečenicu u zemlji koja nikoga ne želi da izvede pred sud? To je užasno", zaključuje Zurof.

RTS