Mnogo toga čujemo šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo raditi po starim običajima i verovanjima koja još uvek i te kako žive u našem narodu.
Na jedno od pitanja, šta se radi sa pepelom i samim
- Badnje drvo, bar iz našeg domaćinstva obično završava u našoj bašti i voćnjaku, nakon sva tri
Jelena Milićević
- Pepeo od badnjaka ide u baštu, po narodnom običaju, to je protiv krtica, međutim, ako pogledamo neku tradicijsku kulturu badnjaci predstavljaju drvo koje se žrtvuje zarad plodnosti, tako da je logično da njegovi ostaci završe upravo na tlu koje će nam dati plodnost. Kada govorimo o slami ona završava kod koka - ističe Jelena.
Dodaje da ono što je, takođe, karaktersitčno u krajevima centralne i zapadne Srbije jeste da se slama ostavlja na rodno drvo - krušaka, jabuka, šljiva, jer sve ima svoju simboliku.
- Dakle, tri dana se pepeo ne dira i ne baca, po starim verovanjima u pepelu se skupljaju duše naših predaka, dakle, što će reći da je povezano sa kultom mrtvih i inače u običnim danima, pepeo se nikada ne izbacuje po mraku - rekla je Jelena Milićević etnolog ispred Centra za negovanje tradicije.
Ona je istakla da je danas Sabor presvete Bogorodice, naredni dani su nekršteni, pa je s toga vredno pomena da je današnji dan karakterističan po tome što se ljudi međusobno posećuju, da se saboruje, kao što sam naziv i kaže.
- Ušli smo u nekrštrene dane, oni traju od trećeg dana Božića, odnosno od 10. januara, pa sve do Bogojavljenja. To su izuzetno tabuisani dani, kada Isus nije bio kršten i po narodnom verovanju skupljaju se razne nečiste sile, pa se iz tog razloga ne izlazi napolje po mraku - zaključila je Milićević.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)