Dok se u javnosti predstavljaju kao veliki borci za demokratiju, evropske vrednosti, transparentnost i aktivno građansko društvo, finansijski izveštaji Građanskih inicijativa otkrivaju jednu sasvim drugačiju sliku - organizacije koja pune tri decenije pliva u donatorskom novcu, a iza sebe ne ostavlja merljive niti vidljive rezultate za državu i društvo.

Donatori od ambasada do kladionice

Prema dostupnim podacima, prihodi Građanskih inicijativa u poslednjih pet godina iznosili su: 2020. godine - 76,4 miliona dinara; 2021 - 159,3 miliona; 2022 - 146,3 miliona; 2023 - 95,4 miliona i 2024. godine - 116,4 miliona dinara. U proseku oko milion evra godišnje! Postavlja se ključno pitanje: šta su Srbija i njeni građani dobili za taj novac?

Lista donatora Građanskih inicijativa izgleda impresivno: strane ambasade (SAD, Velika Britanija, Holandija, Norveška), Evropska komisija, USAID, NED, OSCE, Savet Evrope, UNDP, Unicef, Svetska banka, Fondacija za otvoreno društvo, Fridom haus... Tu su i državni organi Republike Srbije, ministarstva, kancelarije Vlade, lokalne samouprave... A onda kuriozitet godine: kladionica "Soker bet", što je čak i predsednik Srbije pomenuo kao primer apsurda u finansiranju tzv. civilnog sektora. Toliki novac, tolika podrška, ali bez jasnog odgovora gde su konkretni trajni efekti osim učešća u protestima, političkom agitovanju i podsticanju destabilizacije države.

Ono što je simptomatično kad se pogleda lista finansiranih poduhvata navodi na zaključak da je reč o projektima koji se vrte ukrug i kroz koje se unedogled forsiraju iste teme i isti narativi. Na spisku projekata su: "Zajedno za građansko društvo"; borba protiv tzv. SLAPP tužbi; "Od margine ka centru"; "Javno o javnim konkursima"; "Suočavanje s prošlošću - nove generacije"; festival "Mirdita, dobar dan"; "Medijska skloništa"; regionalni habovi, izveštaji, mreže, task-fors grupe, kao i Krovna organizacija mladih (KOMS), koja je u javnosti gotovo isključivo prisutna putem poruka nezadovoljstva državom i institucijama. Iako na papiru sve lepo zvuči, postavlja se pitanje gde su rezultati na terenu. Ili koliko sredstva koja donira kladionica doprinose unapređenju položaja mladih iz KOMS?

Evropske integracije na rečima

Građanske inicijative se u svojim dokumentima i javnim nastupima deklarativno zalažu za ubrzanje evropskog puta Srbije. Međutim, u praksi se bave stalnom delegitimizacijom institucija, konstantnim slanjem političkih poruka o Srbiji kao "zarobljenoj državi", političkim svrstavanjem i otvorenim agitovanjem, kao i međunarodnom kampanjom protiv sopstvene države.

Pitanje je, međutim, da li se tako zaista pomažu evropske integracije ili se one svesno koče? Da li je za članstvo u Evropskoj uniji i sprovođenje pristupnog procesa neophodno jedinstvo i konsenzus ključnih društvenih činilaca - institucija, opozicije i civilnog društva, ili je logika da institucije vuku napred, a ostali činioci ubacuju klipove u točkove ne bi li svaki zastoj iskoristili za sticanje političkih poena u borbi za vlast? Evropska unija ne funkcioniše na principu rušenja sopstvenih institucija, već na njihovom jačanju.

Posebno je aktuelno pitanje rezultata projekata koji se bave "suočavanjem s prošlošću" i regionalnim odnosima. Posle pune tri decenije i miliona utrošenih evra, da li je društvo pomirenije, da li su tenzije manje, da li postoji širi društveni konsenzus? Ili je, zapravo, održavanje narativa o stalnom konfliktu ključ opstanka ovih projekata? Dok problem postoji, milionske donacije stižu. Ako se problem reši, novac presušuje!

Najvažnije pitanje koje ostaje bez odgovora jeste: ko meri uspeh ovih projekata, ko procenjuje da li su ciljevi ispunjeni i šta se dešava kada rezultati nisu vidljivi? Da li neko snosi odgovornost ili je odgovornost princip koji se zahteva isključivo od drugih? Javnost o tome ne zna gotovo ništa jer se komunikacija Građanskih inicijativa svodi na političke poruke, agitaciju, napade na vlast i svrstavanje u političke blokove. Ali ne i na transparentno izveštavanje i predstavljanje efekata i rezultata uloženog novca donatora.

Sve se više nameće utisak da Građanske inicijative ne funkcionišu kao klasična nevladina organizacija, već kao parapolitičkiakter koji koristi civilni sektor kao zaklon, donatorska sredstva kao pogonsko gorivo za političko delovanje, evropske vrednosti kao paravan, a političku borbu kao svoj glavni cilj. I to ne za napredak Srbije, već za sopstveni uticaj i opstanak. Takođe, stiče se utisak i da je ovo školski primer uzalud potrošenog donatorskog novca, a da je evropski put Srbije kolateralna šteta njihove političke agende.

Brojna pitanja: Ćute i o svojim projektima

Kurir je ovim serijalom tekstova postavio brojna pitanja o delima i načinu funkcionisanja Građanskih inicijativa i odgovore pokušao da dobije pre svega od ove organizacije, ali i njenih donatora. Međutim, kao i za prethodne teme, Građanske inicijative nisu odgovorile na naša pitanja o svojim projektima: kako konkretno mere uspeh projekata; koja su tri merljiva doprinosa rada Građanskih inicijativa u ubrzanju evropskih integracija Srbije; kako objašnjavaju nesklad između njihovog deklarativnog zalaganja za evropske vrednosti i prakse stalnog javnog delegitimizovanja institucija Srbije i političkog svrstavanja, što objektivno otežava proces evropskih integracija; da li smatraju da je otvoreno političko agitovanje i slanje političkih poruka u skladu sa etikom i namenom delovanja nevladinih organizacija, posebno imajući u vidu da ih finansiraju i državni organi Republike Srbije; i da li je ijedan projekat obustavljen zbog nedostatka vidljivih rezultata?