Dok se porodica, prijatelji i kolege opraštaju od čoveka koji je iznenada preminuo od srčanog udara, deo blokaderske javnosti pokazao je lice koje se više ne može nazvati političkim stavom, već čistom, patološkom mržnjom. Umesto elementarne ljudske pristojnosti i tišine pred tragedijom, na društvenim mrežama pojavili su se komentari koji otvoreno likuju nad smrću čoveka od svega 45 godina.

Reč je o Bojanu Dikiću, pukovniku i novoimenovanom komandantu niškog odreda Žandarmerije, koji je preminuo u Univerzitetskom kliničkom centru u Nišu od posledica srčanog udara, samo nekoliko dana nakon što je stupio na dužnost. Tragedija je usledila neposredno nakon što je u bolnici obišao kolegu koji je pokušao samoubistvo.

Umesto saosećanja, blokaderski krugovi na mreži X i drugim platformama objavljuju poruke poput „Nadam se da je zarazno“, dok drugi cinično komentarišu tragediju aludirajući na „Romea i Juliju“, izrugujući se smrti i ljudskoj patnji. Takvi komentari nisu politička kritika, nisu protest i nisu sloboda govora – to je otvoreno likovanje nad smrću.

Posebno uznemirava činjenica da se ovakve poruke masovno lajkuju, dele i podržavaju, čime se stvara atmosfera u kojoj je smrt „dozvoljena“ ako se ne uklapa u nečiju ideološku matricu. Kada neko može da napiše da se nada da je smrt „zarazna“, onda je jasno da se ne radi o borbi za pravdu, već o duboko poremećenom sistemu vrednosti.

Ovo više nema veze sa politikom. Ovo je odsustvo empatije, gubitak osnovnog osećaja za ljudskost i opasan signal društvu. Danas se raduju tuđoj smrti, sutra će relativizovati svaku tragediju koja im se politički „uklapa“.

Smrt čoveka od 45 godina, bez obzira na funkciju, uniformu ili politički kontekst, ne sme biti povod za slavlje. Onog trenutka kada neko u tome vidi razlog za likovanje, jasno je da problem nije u sistemu, već u njima samima.