Pre 22 godine, 17. i 18. marta 2004. godine u AP KiM  dogodio se talas organizovanog terora, pogrom nad Srbima širom AP Kosovo i Metohija, u kome je ubijeno 16 Srba, stotine su povređene, a proterano više od 4.000. Demolirano je ili uništeno više od 1.000 objekata, kuća, crkava, manastira, uključujući 18 spomenika kulture.

Erupcija nasilja Albanaca nad Srbima, dogodila se 17. i 18. marta 2004. godine, a te dane, najteže za Srbe posle masovnog izgona i terora 1999. godine, jedan zvaničnik KFOR-a opisao je kao "Kristalnu noć".

Povodom Dana sećanja na 17. mart 2004. godine – Pogrom na AP Kosovu i Metohiji, večeras su se obratili predsednik SNS i savetnik predsednika Srbije za regionalna pitanja Miloš Vučević, kao i predsednik Vlade Đuro Macut.

Komemorativna akademija počela je himnom Srbije "Bože pravde", a akademiju organizuju vladin Odbor za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije u saradnji sa Narodnim pozorištem u Beogradu.

Obraćanje lidera SNS Miloša Vučevića

Izaslanik predsednika Republike i savetnik predsednika Srbije za regionalna pitanja Miloš Vučević ocenio je večeras da Pogrom nad Srbima u AP KiM koji se dogodio na današnji dan 2004. godine bio slom međunarodnog prava i dodao da je nemoguće graditi trajni mir među narodima na temeljima očigledne nepravde. 

Vučević je na Komemorativnoj akademiji povodom Dana sećanja na Pogrom na AP Kosovu i Metohiji 2004. godine, koja je večeras održana u Narodnom pozorištu u Beogradu istakao da nas zlo i mržnja usmereni prema srpskom narodu, njegovim svetinjama i domovima obavezuje da dva sveta zadatka uvek budu ispred nas - da nikada ne zaboravimo i nikada ne dozvolimo da nam se desi isto.

-Da pamtimo i to da vlast u Beogradu tada nije prstom mrdnula da spreči Pogrom. Nemoć i potpuno beznađe. Da gradimo, obnavljamo, čuvamo i učvršćujemo naše državne temelje i temelje naše porodice kao najvažniju ćeliju u opstanku srpskog naroda kako na Kosovu i Metohiji, tako i svuda gde živimo. To je naš dug prema onima koji postradaše nevino na mučenom Kosovu i Metohiji - rekao je Vučević.

Ukazao je da su albanski ekstremisti za samo dva dana organizovanog nasilja marta 2004. godine, izvršili sistematsko, planirano i svirepo proganjanje srpskog civilnog stanovništva, staraca, žena i dece i dodao da nema reči koje bi tu mržnju i zatiranje mogle opisati. 

Naveo je da je nemoguće tražiti od srpskog naroda da zaboravi spaljivanje crkava, na stotine zapaljenih kuća i potpuno razrušena naselja. 

-Do danas živimo bez suđenja počiniocima, bez odgovornosti i bez istine. Mi smo dužni da onima koji su proterani jasno kažemo - niste i ne smete biti zaboravljeni. Dužni smo to sebi, njima, dužni smo to našoj istoriji - poručio je on.

Vučević je podsetio da su se tragični događaji odvili pred očima pripadnika KFOR-a i UNMIK-a i celog, kako kaže, takozvanog civilizovanog sveta, tragedija koju je taj svet izabrao da ne vidi i dodao da je to bila jedna sramota čovečanstva.

"U pogromu koji je učinjen nad srpskim narodom tog kobnog marta desilo se sve ono najgore za nas, sve ono što su ti koji su to sprovodili, pripremali, sanjali, spreman sam da kažem godinama, decenijama, možda i vekovima.  Za to nema opravdanja", rekao je Vučević.

Kako je rekao, danas kada razmišljamo o 17. martu 2004. godine, obuzme nas užas zbog razmera bezumne mržnje, bestijalnog uništavanja i prizora ljudske patnje, zarad takve ideologije koja je, kako kaže, tada, kao i danas, želela da Srba na Kosovu i Metohiji nema.

 - Meni je lično do danas ostala urezana scena iz Podujeva kada onaj bezumnik i bednik lomi krst hrama Srpske pravoslavne crkve. Mi Srbi nikada tu scenu ne treba da zaboravimo iz svog pamćenja i uvek treba da je vidimo pred sobom - rekao je on.

Govoreći o tragediji tih martovskih dana, podsetio da je u Prištini, gradu u kome je do dolaska Kfora živelo skoro 21.000 Srba, marta 2004. proterano toliko da ih je ostalo par desetina.

Takođe, naglasio je da je u napadima albanskih ekstremista zapaljena crkva Svetog Nikole, da u Obiliću nije ostao ni jedan Srbin, kao i da je ispred škole Sveti Sava u Kosovo polju ubijen Zlatibor Trajković. 

Ukazao je i da su spaljene obe pravoslavne crkve, Sveti Nikola iz 19. veka i Sveta Katarina u obližnjem Bresju, kao i da je spaljena opštinska zgrada, škola, bolnica. 

 - U Prizrenu, u gradu u kome je živelo skoro 10.000 Srba, za jedan dan spaljeno je osam pravoslavnih crkava, među njima i Bogorodica Ljeviška, spaljen je i manastir Svetih Arhangela, a u podrumu Bogoslovije pronađeno je telo Dragana Nedeljkovića. U Kosovskoj Mitrovici, na Ibarskom mostu, u obračunu albanskih terorista sa Srbima i snagama Unmika, ubijeni su Borivoje Spasović i Jana Tučev - rekao je Vučević. 

Dodao je da se u Peći, Svinjarima, Čaglavici, u Gračanici, svuda mogao videti isti prizor - plamen, beg, ruševine.

 Prema njegovim rečima, ta divljaštva nisu počinili anonimni kriminalci, već organizovani, naoružani ljudi vođeni željom da zatru sve srpsko. 

 - Predstavnici Kfora u Gračanici otvorene su savetovali Srbe da se naoružaju i sami brane, jer, rečeno im je: 'Kfor nije u mogućnosti da im zaštiti živote'. Zamislimo taj trenutak, mirovne snage svetske zajednice priznaju pred tim istim ljudima, građanima, civilima, da ne mogu da ih zaštite - rekao je Vučević.

Kako je rekao, to nije priznanje nesposobnosti, već slom čitavog međunarodnog prava, ali i nauk za sve nas da cenimo i poštujemo slobode i sebe. 

 - Govorili su nam da je to jedinstven slučaj, mi smo upozoravali da nije jedinstven slučaj, već opasan pravni presedan i da otvaraju Pandorinu kutiju. Danas, prateći svetsku bezbednost u situaciju, jasno se vidi ko je bio u pravu. Srbija sve to zna i Srbija sve to pamti. A pamti i istoriju - poručio je Vučević.

Kako je istakao, dužni smo da govorimo o počinjenim zločinima nad Srbima pred međunarodnim forumima, kao i da insistiramo na primeni rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. 

- Dužni smo da svim diplomatskim i pravnim sredstvima tražimo da se Srbi bezbedno vrate u svoje domove i da im se garantuje život bez straha. Dužni smo da imena žrtava ne budu samo brojke u birokratskim izveštajima, nego imena naših molitvenika pred vaskrslim Gospodom - naveo je Vučević.

Prema njegovim rečima, kada se kaže "Kosovo je Srbija", to nije politička parola, već istorijska i pravna činjenica i naša moralna pozicija.

Vučević je istakao da to znači da ćemo se svim legalnim i diplomatskim sredstvima boriti za pravo naših sunarodnika i da nećemo odustati ni pod pritiskom ni pod ucenom u toj borbi.

-Bogorodica Ljeviška je obnovljena i meni to jasno govori da se srušeno može ponovo podići. Meni to govori da prognani mogu imati pravo na povratak, pod uslovom da pamtimo, a pamtimo i nećemo odustati. Pamtimo poimanje Kosova u opisu Slobodana Jovanovića, kao državotvorne ideje srpskog naroda. Pamtimo i misli vladike Nikolaja Velimirovića da je Kosovo Srbe učinilo velikim narodom, jer ih je vezalo nebom - rekao je Vučević.

Obraćanje premijera Macuta

Premijer Srbije prof. dr Đuro Macut istako je večeras da Srbija nikada neće zaboraviti nijednu žrtvu niti uništenu crkvu u Pogromu nad Srbima u AP KiM koji se dogodio na današnji dan 2004. godine i ocenio da je to bila brutalna, sistematska i organizovana kampanja protiv srpskog naroda, njegove kulture, vere i identiteta.

 - Danas je za ceo srpski narod veoma važan i veoma tužan dan. Danas je dan kada se poklanjamo pred sećanjem koje nas opominje, koje je bolno, ali koje moramo posmatrati kao večni nauk. Danas se sećamo strašnog pogroma nad našim narodom tog 17. marta 2004. godine. Siguran sam da se svaki Srbin seća gde je tada bio dok smo sa nevrericom posmatrali nepravdu koja se nad nama nadvija kao crni oblak. I kao što je predsednik Vučić jednom rekao: "Jedini cilj tog pogroma bio je proglašenje nezavisnosti takoznavnog Kosova". U to ne treba imati nikakve sumnje. To je bila sistematska, brutalna kampanja protiv našeg naroda, naše kultrure, naše vere i našeg identiteta. Tog dana su stradali nevini Srbi ali i drugi koji su samo želeli miran život - istakao je Macut.

 - Mi danas stojimo ovde da postičemo sećanje, a ne mržnju. Ovde smo da čuvamo istinu da prenesemo na naredna pokoljenja. To je istina o stradanju, o nepravdi, o tuzi koja nikada nije prestala već sa kojom učimo da živimo. To je istina koju Srbima niko ne može oduzeti  - dodao je on. 

 - Mi nećemo odustati od svojih ljudi na KiM. Mi ćemo se i u budućnosti zalagati za dostojanstvo naših ljudi i pravo na život bez straha. Bez poniženja, bez nasilja... To je obaveza države ali i obaveza svih nas koji volimo našu zemlju.

 - Nikada nećemo zaboraviti ni Borivoja Spasojevića, ni Nenada Vesića, Dobrivoja Stolića, njegovog sina Borka, ni Slobodana Perića, Zlatibora Trajkovića, Janu Tučev, Dragana Nedeljkovića, niti bilo kog drugog od onih koji su paljeni, ubijani, prebijani i proterani sa svoje dedovine. Nećemo zaboraviti ni jednu crkvu u Prizrenu. Ni one u Đakovici, Peći, Kamenici, Uroševcu, Štimlju, Prištini. Ni jednu spaljenu kuću, ni jedan uništen grob - poručio je Macut.

Premijer je naveo da gledajući u budućnost, ne smemo zaboraviti prošlost, već da moramo učiti iz nje i dodao da je naša snaga u istini, uz ocenu da od istine i pravde nema veće snage.

 On je istakao da je pravda možda spora ali uvek dostižna.

 - Neka žrtve nikada ne budu zaboravljenje. Neka naša reč bude da se takvo zlo nikada ne ponovi. I neka naš trud za pravdu bude bude svetionik našoj deci i budućim pokoljenima - zaključio je Macut.