U nedelju uveče emitovana je emisija Utisak nedelje, a ono što su u njoj građani mogli da čuju šokiralo je javnost. Naime, u toj emisiji govorila je"studentkinja", koja je samo tako predstavljena i u najavi emisije, i koja je rekla da nije tu da govori pod svojim imenom i prezimenom, već kao "medij" za prenošenje stavova plenuma Filozofskog fakulteta.

Studentkinja je, kako smo mogli videti, zloupotrebljena u političke svrhe i kao mlada osoba koristi se kao "nečiji medij". O tome šta se krije iza studentkinje kojaje u „Utisku nedelje“ koja je nastupila „kao medij“, osoba bez imena i prezimena za Alo! je u autorskom tekstu pisao prof. dr Saša Stepanović.

 - Sa stanovišta socijalne psihologije, svaka situacija u kojoj pojedinac javno saopštava da nema lični identitet u javnom delovanju već da nastupa isključivo kao „prenosilac odluka kolektiva“, predstavlja indikator snažne grupne identifikacije i procesa koji se u stručnoj literaturi opisuje kao deindividualizacija. U takvim okolnostima dolazi do smanjenja lične odgovornosti i povećane spremnosti da se prihvate stavovi grupe bez njihove kritičke provere, što je dobro poznat fenomen u istraživanjima grupne dinamike.

 - Kada se kod mladih ljudi razvije uverenje da kolektiv govori umesto njih i da je lični identitet sekundaran u odnosu na grupni, tada postoji realan rizik pojave pojačanog konformizma i zavisnosti od grupnih normi. Upravo takvi obrasci ponašanja predstavljaju jednu od karakteristika koje se u određenim situacijama mogu približiti onome što se u javnosti opisuje kao sektaški model funkcionisanja, posebno ukoliko se dodatno razvijaju elementi emocionalne vezanosti za grupu, delegiranja lične odgovornosti i smanjenja kritičke distance prema autoritetima koji oblikuju grupne poruke.

 - U psihološkoj literaturi poznato je da mladi ljudi u periodima društvene polarizacije i intenzivnih kolektivnih mobilizacija mogu postati posebno podložni snažnim identifikacijama sa grupom i njenim narativima, naročito kada postoji osećaj da učestvuju u događajima od šire društvene važnosti. U takvim okolnostima povećava se verovatnoća da studenti prestanu da nastupaju kao pojedinci koji autonomno procenjuju situaciju, a počnu da deluju kao deo kolektivnog identiteta koji preuzima funkciju donošenja odluka.

 - Zbog toga je važno ozbiljno razmotriti mogućnost političke instrumentalizacije mladih ljudi u situacijama kada se njihov javni nastup svodi na prenošenje stavova kolektivnih tela bez lične odgovornosti i bez jasno definisanog individualnog autorstva izrečenih stavova. Takvi obrasci ponašanja ne moraju nužno značiti postojanje sektaške organizacije u stručnom smislu tog pojma, ali predstavljaju signal za oprez jer ukazuju na prisustvo mehanizama snažnog grupnog uticaja koji mogu ograničiti autonomiju mišljenja. Posebno zabrinjava kada se takvi obrasci ponašanja u javnom prostoru predstavljaju kao potpuno uobičajeni i bezazleni, jer normalizacija gubitka individualne odgovornosti i identiteta kod mladih ljudi može imati dugoročne posledice po njihov lični razvoj i sposobnost samostalnog prosuđivanja. Upravo zato je važno otvoriti ozbiljnu stručnu raspravu o granici između legitimnog studentskog aktivizma i mogućih oblika njihove instrumentalizacije u širim društvenim i političkim procesima.

 - Ukoliko se zanemari mogućnost da su studenti u određenim okolnostima izloženi snažnim uticajima različitih interesnih struktura i simboličkih autoriteta, postoji rizik da društvo propusti da prepozna situacije u kojima se energija mladih ljudi koristi na način koji prevazilazi njihove autentične potrebe i interese. Odgovornost stručne javnosti jeste upravo u tome da na takve procese ukaže na vreme, kako bi se očuvala autonomija mišljenja studenata i sprečilo da se njihovo poverenje i angažman tumače kao nešto što je po sebi podrazumevano i bez potrebe za kritičkim preispitivanjem.

Prof. dr Saša Stepanović