Afera poznata kao „Sarajevo safari“, koja je godinama korišćena za teške optužbe i pokušaje diskreditacije predsednika Srbije Aleksandra Vučića, doživela je potpuni slom nakon objavljivanja zvanične dokumentacije koja dovodi u pitanje ključne tvrdnje i kredibilitet navodnog svedoka.

Prema dostupnim dokumentima, Aleksandar Ličanin, koji je u javnosti predstavljen kao svedok događaja sa Grbavice tokom opsade Sarajeva, nije mogao imati ulogu koju mu pripisuju. Razlog je jasan – do 1995. godine nalazio se na strani muslimanskih snaga, pod njihovom zaštitom, nakon što je, kako se navodi, bio izložen ucenama.

Upravo se na njegovim izjavama zasnivao deo narativa o navodnom „sarajevskom safariju“, odnosno monstruoznoj tvrdnji o organizovanom ubijanju civila snajperima, koja je korišćena za političko-medijsku kriminalizaciju i demonizaciju predsednika Srbije.

Međutim, osim senzacionalističkih optužbi i nedokazanih konstrukcija, ova priča, kako se sada pokazuje, nije imala čvrsto uporište ni na nivou ozbiljne sumnje. Objavljena dokumentacija, koju su preneli mediji, u potpunosti diskredituje Ličanina kao svedoka, ali i dovodi u pitanje ulogu hrvatskog novinara Domagoja Margetića, koji ga je, kako se tvrdi, plasirao u javnost.

Od ucene do promene strane

Aleksandar Ličanin, poreklom iz Prijedora, 4. marta ove godine dao je iskaz u Tužilaštvu BiH, tvrdeći da je tokom opsade Sarajeva boravio na Grbavici i da može da svedoči o događajima na Jevrejskom groblju, kao i o navodnoj umešanosti Vučića.

Ipak, zvanična dokumentacija ukazuje na potpuno drugačiju sliku. Prema podacima iz evidencije Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Ličanin je vojnu obavezu regulisao tek u periodu od 26. aprila 1995. do 15. marta 1996. godine (vojna pošta Lukavica), što dovodi u pitanje njegovu verziju događaja.

Dodatno, u poverljivim izveštajima Uprave bezbednosti Štaba vrhovne komande opisana je kriminalna i teroristička delatnost Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije BiH. U tim dokumentima pominje se i ime Aleksandra Ličanina.

Prema belešci iz juna 1993. godine, Ličanin je najpre bio žrtva ucene – traženo mu je 100 litara nafte kako bi izbegao prinudni rad – ali se kasnije priključio toj formaciji, čime je obezbedio sopstvenu zaštitu.

Detalji iz iskaza

U zvaničnom iskazu Seada Čolakovića, pripadnika iste brigade, dodatno se osvetljava način na koji je Ličanin postao deo te vojne strukture. Čolaković navodi da je Ličanin radio kao noćni čuvar u GRAS-u i da je bio primoran da obezbedi gorivo kako bi izbegao represiju.

U iskazu se opisuje i da je Ličanin, nakon početne ucene, kasnije pristupio jedinici, čime je stekao zaštitu i promenio svoj status.

Ovi podaci, prema oceni analitičara, potpuno dovode u pitanje njegov kredibilitet kao svedoka i ukazuju na to da nije mogao imati ulogu koju mu pripisuju u priči o „sarajevskom safariju“.

Konstrukcija optužbi

Na osnovu objavljenih dokumenata, zaključuje se da je reč o konstrukciji koja je korišćena za političke svrhe. Ličanin je, prema tim tvrdnjama, iz nepoznatih motiva pokušao da stvori sliku o događajima koja ne odgovara činjenicama, dok je Margetić tu priču plasirao u javnost.

Takav pristup, smatraju pojedini izvori, imao je za cilj ne samo političku kritiku, već i ličnu diskreditaciju, odnosno pokušaj da se predsednik Srbije predstavi kao moralno kompromitovana figura, bez konkretnih dokaza koji bi to potvrdili.

Promocija i nove optužbe

U međuvremenu, Domagoj Margetić je na Sajmu knjiga u Sarajevu promovisao svoju knjigu pod nazivom „Plati i pucaj: Tajne sarajevskih ljudskih safarija“, nastavljajući da iznosi iste tvrdnje.

Na promociji je dodatno optužio i Bakira Izetbegovića, tvrdeći da je naručio ubistvo Nedžada Ugljena, pomoćnika direktora AID-a, i da je upravo taj slučaj bio prva žrtva istrage o „sarajevskom safariju“.

Ipak, objavljena dokumentacija i kontradiktornosti u izjavama glavnih aktera, prema ocenama, dodatno slabe kredibilitet ovih tvrdnji.

Na kraju, ostaje zaključak da priča koja je trebalo da izazove ozbiljne političke posledice nije izdržala proveru činjenica, dok se istina, kako navode izvori, pokazala otpornijom od pokušaja konstrukcije.