Pod sloganom „nova faza borbe“, blokaderi su početkom aprila 2025. godine svoje inicijalne zahteve o pravdi i odgovornosti u vezi s padom nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu pretvorili u zahtev o momentalnom raspuštanju Narodne skupštine i raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji. 
Naravno, politizacija zahteva nije došla kao iznenađenje - nikada se nije radilo o traženju pravde za 16 stradalih u tragičnoj nesreći.

To je bio plan od početka, s veoma jasnom petooktobarskom završnicom. Bez obzira na realnu sliku, ukoliko njihovi politički predstavnici - i dalje nepoznati više od godinu dana kasnije - izgube, ići će se na masovne demonstracije i nasilje koje uz to ide, čak građanski rat. Oni će probati da dođu na vlast po svaku cenu.

Sličnosti sa 5. oktobrom

Danas, 26 godina kasnije, država Srbija nije suočena s krizom, NATO agresijom, sankcijama i opštim siromaštvom. U takvim uslovima, izvući masu naroda željnog da se bori na ulice bilo je lakše.
Ipak, metodologija ostaje ista. Iako ideolozi blokadera i sami priznaju da do masovne podrške naroda obojenoj revoluciji nije došlo jer narod prosto bolje živi, oni prećutkuju da organskog uporišta nema, prvenstveno zbog iracionalnih stavova i ozbiljnih laži koje su probali da proture.

U jeku kampanje za predsedničke izbore u SR Jugoslaviji, tadašnji blokaderi su uspeli da proguraju priču da su Tarabići predvideli dolazak Koštunice na vlast, jer su napisali da će se lider Srbije zvati isto kao i mesto iz koga potiče.

To, naravno, nije bilo istina, a u doba interneta i masovnih medija je teže masno slagati - pa tako možemo lako otkriti da li je deda zvezde „studentske liste” bio akademik ili nije. 
Tekovine 5. oktobra osećali smo u godinama koje su došle, sa svakom zatvorenom fabrikom, svako predajom još jednog Srbina Tribunalu u Hagu, svakim izgubljenim delom teritorije i svakom pljačkaškom privatizacijom. 

Narod je prepoznao recept rušenja države, pa je danas teže dopustiti da se bude obmanut. 
Ipak, nije najgore to što blokaderi lažu narod - najgore je to što lažu sebe. Predstavljajući sebe kao revolucionare i mučenike, koji pešače dok im noge ne prokrvare i trpe „policijsku torturu” kada napadaju policiju na ulici, blokaderi zamišljaju da su oni novi Zoran Đinđić, budući lideri koji će povesti Srbiju u neku novu, svetlu budućnost, čak i po cenu sopstvenih života. 

Kome koristi obojena revolucija 

Ukoliko nasilna smena vlasti uspe, korist bi pre svega imali finansijeri iz Srbije i inostranstva. Sve što je godinama izgrađeno i napravljeno biće usmereno u privatne fondove koji su upumpali novac u blokadere. 

Priča o donacijama građana naglo utihne kada se makar na sekund razmisli o prostoj matematici – kao npr. 1.200.000 nalepnica koje koštaju pet dinara po komadu, samo za nalepnice! Gde su dnevnice za hranu, prostor u lažovskim medijima, logistika...?

Gazde su dale novac, i očekivaće da učestvuju u profitu. 

Osim njih, imali bi koristi i politički lideri s blokaderske liste. Oni će biti važan instrument koji će služiti da sprovede inostrane naloge - ovo prodaj, ovo pokloni, ove uhapsi, one jaši. Problem je samo jedna sitnica: jednom kada ljudi budu videli ko su ti ljudi, videće da su im nešto poznata lica, i videće da im se ne dopadaju ta lica. 

„Zapuši nos i glasaj za DOS”, pričalo se nekad, a sada bi bilo potrebno zatvoriti i oči i uši pored toga. 
Šta s blokaderima? Samo pojedini među njima, pričamo o jednocifrenom broju ljudi, uspeo bi da uđe u novu, revolucionarnu vladajuću strukturu. Neki će se zadržati kratko, neki će imati dugu političku karijeru prošaranu skandalima. Srbija pamti oba primera. 

Većina njih biće upotrebljena, iskorišćena i odbačena kao običan tupi instrument u rukama pokretača obojene revolucije. Simbol 5. oktobra bio je Džo bagerista, koji nije bio bagerista, već gazda, i koji je cipele odrao prateći tadašnje političare. 

Razočaran u vlast koja je došla nakon Miloševića, Džo je preminuo 2020. godine s malom penzijom i konstatacijom da je „nekadašnji DOS sa 18 stranaka upropastio sve što je volja naroda uradila”. 

- I onda je DOS sebe proglasio pobednikom. Onda ga je Zapad pritisnuo da pravda pare što je rušio Miloševića. Nisu imali gde, pa su zakazali 5. oktobar. Imali su plan samo da uđu u Skupštinu i zapale glasove. Onda da pozovu Zapad i kažu evo, vi ga skinite. Mi smo probali, nismo uspeli - rekao je Džo u jednom od poslednjih intervjua koje je dao.
Studenti nisu novi Đinđić. Sve i da im plan o stranoj intervenciji, koju ovih dana prose u Briselu i stranim ambasada, uspe - završiće kao Džo bagerista: sami, iskorišćeni i zaboravljeni.