Zastave sa "loknastim Isusom", kako su Sina Božjeg vređali blokaderi-teroristi bez nacionalne svesti i verske pripadnosti, u jednom trenutku su zloupotrebljene od strane tih istih kako bi se javnosti pokazalo da među blokaderima-teroristima ima i pravoslavnih Srba, nacionalno svesnih i patriotski opredeljenih. Međutim, kako uvek biva sa decom drugosrbijanštine uskoro su počele da im smetaju i državne srpske trobojke, koje su izuzetno agresivno isticane u prvi plan tokom šetnji, trčanja i biciklijada blokadera po Srbiji (naravno da ih nije bilo na putu do Strazbura i Brisela). Sada je trn u oku srbomrzački nastrojenih drugosrbijanskih potomaka tzv. nedavačka zastava, kako je uvredljivo zovu, sa teritorijom AP Kosovo i Metohija i natpisom "Nema predaje".

Posebno popularna među navijačima fudbalskih i drugih sportskih klubova u Srbiji i gde god žive Srbi, zastava je postala ukras na odeći, kapama i privescima kod velikog broja srpskih patriota. Izreka "Nema predaje" prerasla je u zavet, kako to obično biva sa srpskim nacionalnim idejama, te su te dve reči ušle u srž politike patriotskih političkih snaga u zemlji.

Prepoznajući moć tog kratkog ali suštinski istinitog slogana, deo blokadera-terorista je zloupotrebio i tu zastavu, dok je istovremeno masovno koriste i pristalice vladajuće patriotske stranke SNS. Nije prošlo dugo dok iz kruga "običnih" blokadera, koji nisu razumeli suštinu zloupotrebe, nije pokuljala nepatvorena mržnja prema zastavi.

"Nama nacionalizam ne treba! Ono što me brine, što mi se ne sviđa i što me rastužuje to je momenat nacionalistički. Ja mislim da je to nešto čega Srbija kao država, zbog svoje istorije, treba opasno da se kloni i da je opasno za nas sve. Brine me što ta ista zastava visi sa novosadske tvrđave i brine me isto "Nema predaje, vojska na Kosovu" kod srušenog Generalštaba", rekla je jedna blokaderka na protestu.

U stavu jedne blokaderke ogleda se stav većine anacionalnih, identitetski neosvešćenih blokadera, koji odbacujući "nedavačku" zastavu, zapravo pokazuju šta misle o Kosovu i Metohiji. Poslednjih dana kada uveliko traje strančarenje i otvorena svađa kojekakvih blokadera žaklinista, đokista i lomparista, pojedini lideri blokadera su javno izrekli ono što većina misli, a tiče se ključnih nacionalnih pitanja.

Zašto se blokaderi ne oglase i ne odrede po tim pitanjima? Zato što su svesni da bi njihovi stavovi bili osuđeni od strane najvećeg broja onih koji su učestvovali na protestima. Ti stavovi su "za" nezavisno "Kosovo", "za" tzv. genocid u Srebrenici, "protiv" suvereniteta Srbije nad Raškom oblašću i AP Vojvodinom. Na kraju, ti stavovi su takvi i da im ne bi smetalo, štaviše, radovali bi se ako bi neko ugasio Republiku Srpsku.

Sve vreme sami priznaju šta im je cilj i politika, a veliki broj njih ne uspeva da sakrije mržnju prema običnoj zastavai sa ispisanim zavetom da nećemo dati KiM ni po cenu života - bez obzira što je to dobro smišljena akcija obmane patriotski nastrojenih birača. 

Na kraju, zato se onako glasno kričalo među blokaderima kada je postalo jasno kolika je snaga srpske vojske - da ima rakete koje mogu da stignu do Zagreba i da prištinski teroristi opravdano strepe.

Uprkos obmanama, lažima i napadima, zavet ostaje: Nema predaje! Dogodine u Prizrenu!

Snimak možete pogledati OVDE.

(24sedam.rs)