On je ocenio da se kroz stalno ponavljanje određenih poruka kod dela ljudi stvara bes, dok je upozorio da nasilje i napadi na političke neistomišljenike ne smeju da budu prihvaćeni kao normalna pojava.

„Znajte, ako govorite tu istinu, onda morate nekada o nekome da kažete i nešto lepo. Kod nas nije običaj da govorimo lepo o bilo kome.

A onda ide 10.000 puta ponovljena prosta rečenica: 'Ljudi su besni, ljudi su besni, ljudi su besni'. Kao da vas neko hipnotiše.

I onda stvarno vidite neke ljude koji su puni mržnje, puni besa, koji nemaju nijedan argument, ni o čemu ne mogu da razgovaraju. Samo bi da prete, tuku i viču da su ljudi besni.

Šta se dogodilo u međuvremenu? Došlo je do stabilizacije prilika i do promene političkog kursa i odnosa u zemlji. I sada postoji mržnja na drugoj strani. I to je problem.

Međutim, kada je mržnja prisutna kod naših pristalica, u 90 odsto slučajeva to su pristojni ljudi koji znaju da ne smeju javno da iskazuju mržnju.

To je pitanje pristojnosti. Kao kada se neko venčava, pristojno mu čestitate, bez obzira da li vam se sviđa ili ne. Kao kada neko umre, pristojno ćutite i izrazite saučešće, bez obzira na lični odnos.

Da neko svakoga dana ponavlja našim ljudima 'ljudi su besni, ljudi su besni', imali biste rat na ulicama za tri dana. A neko je to želeo da izazove sve vreme.

Uz brojne laži. Kako je moguće da je za nas postalo normalno da neko ulazi motkama i uništava prostorije Srpske napredne stranke? Hteli su da ih zapale. I zapalili su ih više puta.

Želeli su da zapale žive ljude. U Novom Sadu, da nije bilo pripadnika Kobri, pitanje je koliko bi ljudi stradalo.

Ali to je posledica toga kada nekoga predstavite kao nečoveka. Kada kažete da Vučić nije čovek, onda je protiv njega sve dozvoljeno. Možete da uradite šta god hoćete i kako god hoćete. I to je njihova politika.“