Kako je istakao, cilj je da nijedan građanin ne ostane bez potrebne terapije zbog visokih troškova lečenja.

„Ali je, naravno, naš cilj da pre svega obradujemo one koji imaju niže penzije, prosečne penzije ili primanja oko proseka, kako bi to bilo nešto značajnije povećanje.

Takođe, razgovaramo o smanjenju cena lekova. Verujem da ćemo tu i te kako imati uspeha. Deo troškova ćemo mi da preuzmemo. Ne želimo da dođemo u situaciju da nedostaje bilo koji lek. Da nam se to ne bi dogodilo, moraćemo da preuzmemo subvencionisanje dela grupa lekova.

Da li ćemo to posmatrati generički ili po proizvođačima, o tome stručnjaci još raspravljaju. Zato sam vam rekao da još ne mogu precizno da govorim o detaljima.

Ono što nam je najvažnije jeste da za one koji idu na dijalizu, za kardiovaskularne bolesnike, dijabetičare i druge pacijente obezbedimo jeftinije lekove.

Možemo da se hvalimo putevima, i hvalim se time, ponosan sam na to, kao i prugama i novim kliničkim centrima, ali ako čovek od 70 godina nema novca za lek koji košta 6.000 dinara, a mora da ga kupuje dva ili tri puta mesečno, dok prima poljoprivrednu penziju od 25.000 ili 31.000 dinara, onda je jasno koliko mu je teško.

Zamislite da neko ne može da kupi taj lek, pa mu se dogodi moždani udar ili nešto slično. Zato tu brigu moramo da pojačamo do maksimuma i da pokažemo koliko nam je stalo do ljudi.

Neću ni da govorim o lekovima za decu, jer postoje roditelji koji ne mogu da priušte svaku terapiju svom detetu. Zamislite tu tragediju i te probleme.

Nije mnogo takvih ljudi, ali ih ima. Naša je obaveza da pokažemo brigu prema tim ljudima.“