"Donald Tramp je primetio jednu od mojih izjava, jedan od mojih intervjua, i mi radimo sa Amerikancima i ja se nadam da tokom leta možemo da započnemo strateški dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama. To je strašno važno za našu zemlju u uslovima, kao što vidite, velike nervoze, ogromnih suprotstavljanja regionalnih na globalnom nivou, i taj nivo suprotstavljanja neće biti manji, već će biti samo veći", rekao je Vučić za TV Pink.

Nedugo zatim, usledila je totalna ofanziva sutudentsko-blokaderskih medija protiv ove inicijative, kojoj se putem N1 priključio i izvestilac Evrospkog parlamenta Tonino Picula:

1

"Međutim, uslijed ovih geopolitičkih promjena koje su vrlo radikalne koje spominjete u pitanju, u prvi plan dolaze i pitanja koliko nova država kandidatkinja doista može doprinijeti sigurnosti Evropske unije, odnosno potrebi da se razviju i zajednička vanjska i sigurnosna politika.

Vidimo da i suradnja na području sigurnosti i obrane dobiva izuzetan značaj u okviru Evropske unije, i ta geopolitika, mislim da će također igrati presudnu ulogu.

Ne može država koja, i predsjednik barem i Vlada, pokušavaju sjediti na tri, četiri stolice, ne može naprosto dugo vremena održavati tu iluziju da je vezana za, potrebne kriterije za ulazak.

Jer, znate, ja volim reći da Evropska unija nije samo zajednička moneta ili zajedničko tržište, to je i prostor podjele zajedničkog rizika, i država koja se zapravo ne uklapa u ove snažnije kriterije o potrebi doprinosa zajedničkoj sigurnosti sigurno neće napredovati na svom evropskom putu.

Kao što znamo, recimo, Srbija je jedina uz Tursku i Bjelorusiju koja nije uvela sankcije ruskom režimu, ali ipak Bjelorusija nije kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, a status Turske je već godinama zamrznut", zaključuje Picula.

Smer je jasan - Srbija mora, po Piculi, da uvede sankcije Rusiji i prekine stratešku saradnju sa SAD - po naređenjima koja stižu iz Brisela. A u vezi sa tim da li EU smeta Amerika ili Kina, Picula kaže da joj smetaju Vučić i uspešna Srbija.

2

"Pa ta takozvana multivektorska vanjska politika nije izum Aleksandra Vučića, ona postoji još od Borisa Tadića.

I to je u nekim vremenima kada su odnosi između tog četverokuta sila, Evropske unije, Sjedinjenih Država, Moskve i Pekinga, bili nešto drugačiji, to je neko vreme moglo prolaziti.

Međutim, kada zapravo u tom četverokutu imate sve kompliciranije odnose, pa i neprijateljske odnose, tada zemlja koja se pokušava na jednak način svideti svima, jednostavno negde mora osetiti i vojno-političke gubitke.

U slučaju Srbije to je potpuno jasno da u ovom trenutku kada Rusija je napala susednu državu koja je takođe kandidatkinja za ulazak u Evropsku uniju, koja je žrtva agresije, u trenutku kada imate vrlo, vrlo napete odnose sa do jučerašnjim saveznikom u Vašingtonu, koji je na čelu verovatno najneprijateljskije orijentisane administracije prema Evropskoj uniji u istoriji transatlantskih odnosa, kada imate odnose s Pekingom koji ovog trenutka ipak diže obrve jednom dobrom delu članica Evropske unije zbog, naravno, kineskih ambicija, ne samo na jugoistoku Evrope, nego u Evropi, tada sigurno takva vojna politika ne otvara vrata Brisela.

Dapače, mislim da je predsednik Vučić na tim sastancima čuo i mnoge poruke koje mu se nisu svidjele", kaže Picula.

Narode, da prevedemo šta lažni namesnik hoće da kaže:

Kada je Tadić bio predsednik, ništa nam nije smetalo, jer je Srbija bila u bankrotu, ekonomski razorena, vojno devastirana, a Tadić se izvinjavao svima za sve i pristajao na sve. Vučić nam smeta i ovakva Srbija nam smeta, jer je ekonomski snažna, jer je vojno dominantna sila u regionu, a Vučić hoće da Srbija bude nezavisna i da se nikome ne potčinjava. A mi to ne mozemo “tolerirati”.