Pogrešna je teza da bezbroj puta ponovljena laž može da postane istina. Ono što blokaderi pokušavaju sada da urade jeste kontrola štete. Ljubičanović podseća da smo svi mogli da vidimo da je 15. marta akcija izvedena po diktatu.
"Uveren sam da oni koji su to osmislili, koji su dali te protokole i uputstva, koji su obučavali ljude, nisu studenti, već ljudi koji imaju ozbiljno iskustvo u radu sa velikim narodnim masama i u postizanju određenih efekata u široj javnosti. E, to je ono što se zapravo nama desilo", rekao je Ljubičanović gostujući u našoj emisiji „U ringu“.
Prema njegovim rečima, ko god je hteo da bude objektivan, video je da nije bilo upotrebe „zvučnog topa“. Ono što se videlo na ulici tog 15. marta, Ljubičanovića je asociralo na selektivnu viktimizaciju koju su koristili Albanci na Kosovu i Metohiji.
"Dakle, zvučni talas, kada se kreće kroz određeni prostor, ne može jednog čoveka u nizu da pogodi, a drugog da ne pogodi. Nije moguće ni da na istom mestu, u isto vreme, jednog pogodi, a da drugi stoji mirno i da mu nije ništa. Setite se osamdesetih godina kada smo na KiM imali slučaj trovanja isključivo albanske populacije navodno zatrovanom vodom iz javnog vodovoda. Kako je moguće da otrov iz vode deluje samo na određene Albance, a da na ostatak albanske i srpske populacije uopšte ne deluje? Nije moguće! Isto je to i sa ovim 'zvučnim topom'."
Ljubičanović kaže da svi znamo šta se kasnije dešavalo na KiM.
"Zašto sada ponovo pričamo o tome? Zato što oni sada rade kontrolu štete. Videli smo da postoji protokol, kako se ponašaju kada se daje signal, da postoji komanda za povlačenje kada se skidaju prsluci... Vidimo da se to dešava na jednoj tački, da se prenosi na drugu, treću, četvrtu i da ima svoj početak i svoj kraj, koji traje 166 sekundi", objasnio je Ljubičanović.
Pored svega, fascinantna je putanja zvuka.
"Ispada da zvuk putuje u polukrugu, da bira određene ulice. Takvo kretanje zvučnog talasa ne postoji. Kada vidimo protokol koji su imali, njihove zapise u kojima se govori da će dejstvo zvučnog topa biti povod za, kako oni kažu, masan odgovor Brisela... A oni bi sada, posle svega što smo svojim očima videli, da nas ubede da se to nije tako dogodilo", navodi Ljubičanović.
Govoreći o centru iz kojeg se diriguju i režiraju ovakve predstave, Ljubičanović je rekao:
"To su takozvane operacije koje se rade po sistemu slagalice. Svako dobije neki zadatak. Studenti da iskažu svoje nezadovoljstvo, da proglase zahteve, da krene okupljanje u plenume, da stvore utisak neke neiskvarenosti. Onda se pojavljuje druga, treća, četvrta grupa, u kojoj, kako vidimo, nisu ni novi, ni mladi, ni neiskvareni, već, šta više, istrošeni politički aktivisti od krajnje levice, ekstremnih anarhosindikalnih grupacija, pa do neke ekstremne desnice. A zapravo tu nema ni levičarstva ni desničarstva, već čista želja za oportunizmom."
Kada se sve to sagleda, očigledno je da postoji neko ko sve to organizuje.
"Nisu oni ti koji pišu ta saopštenja. Autor nijednog od tih saopštenja ne može da bude neko od njih, jer je po onome što smo videli tokom njihovih pojavljivanja u javnosti jasno da oni nemaju tu vrstu diskursa. Vidimo da teško izgovaraju reči, teško im je da slože i prosto proširene rečenice, vrlo su zbunjeni i nesigurni. Vidimo i neke koji moraju da čitaju ono što treba da izgovore. Neko ih tu servisira, što opet, u nekom širem političkom smislu, nije nedozvoljeno. Ali onda treba reći: to nije studentska pamet te mlade, dobre i neiskvarene dece, već je pamet nekog drugog. Recite nam čija je to pamet", poručio je Ljubičanović gostujući u emisiji „U ringu“.
Komentari (0)