Frankfurter algemajne cajtung dovodi u pitanje dosadašnje pisanje o toj temi, navodeći da se ono uglavnom oslanja na ograničen broj izvora, stoji u tekstu.

Ti izvori su film "Sarajevo safari" i dve knjige objavljene ove godine, ali se tvrdi da nijedan od tih materijala ne prolazi ozbiljnu proveru činjenica, navodi blokaderski novinar.

Posebno se problematizuje film koji se oslanja na anonimnog svedoka, čije tvrdnje nisu potkrepljene dodatnim dokazima niti sudskim ishodom.

U filmu se pojavljuju i snimci žrtava snajpera, ali oni ne dokazuju prisustvo stranih "turista-snajperista", već samo ratne zločine uopšteno, kako se navodi.

Zaključak analize je da dostupni izvori sadrže brojne nelogičnosti i da ne postoji dovoljno čvrstih dokaza koji bi potvrdili narativ o organizovanom "safariju", piše Rujević.

1

Martens razotkrio farsu

Novinar Mihael Martens, dopisnik koji dugo pokriva Balkan, u članku dovodi u pitanje dosadašnje pisanje medija jer se mahom temelji na tri "odlučujuća izvora“. To su film "Sarajevo safari“ slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča (2022), te dve knjige iz ove godine, "Vikend-snajperisti“ italijanskog autora trilera Ecija Gavacenija i "Plati i pucaj“ hrvatskog autora Domagoja Margetića.

Baveći se tim poslom, on je navodno svedočio lovu na ljude sa srpskih položaja iznad opkoljenog Sarajeva. U filmu su, piše Martens, i autentični brutalni snimci žrtava snajpera, "ali oni dokazuju zločine po sebi, a ne da su počinioci strani snajperisti. No njihova krivica se diskretno insinuira manipulativnom montažom.“

Čudno je, piše Martens, i što anonimni svedok tog filma kaže da su ga Srbi upozorili da nikome ne priča šta je video iako su ga navodno sami vodili na položaje odakle mušterije – strani snajperisti – pucaju i to iako su znali da radi za američku službu. "Ali zašto bi Srbi drage volje servirali Amerikancima dokaze svojih ratnih zločina“, pita se Martens.

"Piše, recimo, o jedinici jugoslovenske pešadije stacioniranoj u Norilsku – samo što taj grad nije u Jugoslaviji nego na sibirskom permafrostu. Glavni kuvar glasina Gavaceni na svakih par stranica publici kao meze servira svoju zadivljujuću sposobnost da o Balkanu ne razume ništa“, kritikuje Martens.

2

Martens posebno ističe Gavacenijevu tezu da su "ture“ na navodni safari kretale "verovatno“ iz Trsta ili Parme letom do Beograda pa dalje kopnom. Ali, podseća novinar FAZ-a, srpski vazdušni prostor bio je zatvoren silom rezolucije Saveta bezbednosti, a blokada je podignuta tek krajem 1994. godine.

Margetićevi izvori mrtvi ili anonimni

Novinar dalje piše da knjiga Domagoja Margetića uspeva da zaseni čak i Gavacenija, podsećajući da je niz medija poput Frankfurter rundšaua, taz-a, Bilda, El Paisa, Politika, Tajmsa ili švajcarskog javnog servisa predstavljala Margetića kao "istraživačkog novinara“.

"Viđeni hrvatski autor i publicista Boris Rašeta pak opisuje Margetića kao 'autora bajki za odrasle'“, piše Martens, dok "renomirani hrvatski autor“ Ivica Đikić kaže da je Margetić teoretičar zavere.

Margetić ima "bujnu maštu“, ocenjuje Martens, citirajući deo iz knjige u kojem hrvatski autor tvrdi da je "jedan evropski kralj“ dolazio kako bi u Sarajevu ubijao decu i silovao žene. "Nekad je (kralj) birao malu decu koju su majke držale u rukama ili barem za ruku“, citira Martens dalje.

"Izvor? Izvesni 'Dragan' koji je na srpskoj strani navodno pripadao jedinici zaduženoj za 'logistiku' kraljevske posete“, piše FAZ.

Margetiću je o "Sarajevo safariju“ navodno govorio i raniji hrvatski premijer i šef obaveštajne službe Josip Manolić. Ali, kako primećuje Martens, Manolić je umro pre dve godine pa to ne može da potvrdi, a "safari“ nije pomenuo u svojim memoarima od 800 stranica. Ukupno četiri takva Margetićeva izvora, koji imaju poznato ime i prezime – sada su mrtvi, piše između ostalog Rujević za Dojče Vele.