Posebno je govorio o dvanaestogodišnjem Siniši Dobriću, ubijenom u izbegličkoj koloni, poručivši da Srbija više nikada ne sme da žrtvuje uspomenu na njega i druge stradale kako bi stekla političke simpatije u Zagrebu, Sarajevu, Podgorici ili nekom drugom centru.

Obraćajući se Sinišinoj majci Nevenki Dobrić, Vučić se izvinio u ime Srbije zbog načina na koji su krajiške izbeglice dočekane 1995. godine.

1

„Oprostite nam, Nevenka, u ime svih građana Srbije i svih Srba iz Srbije, što je Srbija bila slaba, što je ćutala, što vas je krila, što nije govorila o zločinima, što vam nije dala da dođete u Beograd i što vas je sklanjala sa auto-puteva. Oprostite nam. Mi sebi nećemo oprostiti vaše suze i oči Siniše Dobrića”, kazao je Vučić.

On je ocenio da se slabost Srbije tog vremena ne može pripisati narodu, već ekonomskoj razorenosti, političkim podelama i sukobima tadašnjih rukovodstava Srbije i Republike Srpske.