Naime, Stanić je, u intervju za Informator gradske opštine Stari Grad iz 2020. godine imao puna usta hvale za predsednika opštine Stari Grad Radoslava Marjanovića.

- Poznajem godinama predsednika opštine Raleta Marjanovića i čini mi se da je on jedan od onih mladih političara koji razume da život, na lokalnom nivou pogotovo, ne sme da se podredi stalnoj izbornoj kampanji i da različito političko opredeljenje građana koje imaju identične probleme i potrebe ne sme i ne može biti prepreka za realizovanje dobrih ideja - rekao je između ostalog Stanić, prenosi Informer.

Šta nam je pre 5 godina poručio blokader Tihomir Tika Stanić

„Neću ja poverovati nikom ko se pojavi na televiziji i kaže: ‘Ja sam promenio svoje mišljenje’. Nema tog primera. Možda neko laže da ga je promenio“, govorio je Tihomir Tika Stanić pre pet godina. Danas mu se upravo ta izjava vraća kao bumerang.

Arhivski snimak Tihomira Tike Stanića danas dobija potpuno novu težinu.

Glumac je pre pet godina, govoreći o političkom angažovanju i promenama stavova, kategorički tvrdio da ne veruje ljudima koji se pojave u javnosti i kažu da su promenili mišljenje.

Na pitanje da li bi ponovo podržao nekoga ili se uključio u takvu vrstu političkog angažovanja, Stanić je odgovorio da to za njega nije pitanje straha, već „gubljenja vremena“.

– Nemam vremena da stojim na bilo kojoj bini i da slušam bilo koji govor i da se bavim ili da ja držim bilo kakav govor – rekao je Stanić.

„Nema primera da je neko promenio mišljenje“

A onda je izgovorio rečenice koje danas posebno odzvanjaju.

– Pogledajte, nema primera da je ikad ikome uspelo da koga razuveri ili da je ko promenio svoje mišljenje. Nema primera – rekao je Stanić.

Tu se nije zaustavio.

– Tako da neću ja ni poverovati nikom ko se pojavi na televiziji i da kaže: „Ja sam promenio svoje mišljenje“. Nema tog primera. Možda neko laže da ga je promenio – poručio je tada.

Drugim rečima, Tika Stanić je još pre pet godina sam postavio kriterijum po kojem bi trebalo procenjivati svaku kasniju javnu promenu političkog stava.

Ako danas tvrdi nešto drugačije od onoga što je zastupao tada, javnost ima pravo da mu postavi upravo pitanje koje je svojim rečima sam otvorio:

Da li je zaista promenio mišljenje – ili, kako je sam govorio, „možda neko laže da ga je promenio“?

Arhiva, izgleda, ume da bude mnogo neumoljivija od bilo kog političkog protivnika.