Dolaze dva tipa u penzionerski dom i vide nekog starca, mator, odrtaveo, propao ali drži se, vitalan.

Tipovi:
– Je li, čiča, kako uspevate, tako stari a vidimo, još se držite?

Čiča:
– Pa znaš kako, ujutru popijem čašu proteina, popodne dve, uveče tri...

– Svaka čast, čiča, a koliko vam je godina?
– 114.

Tipovi krenu dalje i sretnu još jednog čiču, a ovaj još stariji od prošlog.

Tipovi:
– Opa, čiča, kako uspevate da se održite?
– Pa evo ovako: ujutro popijem dve čaše proteina, popodne tri, a uveče četiri čaše.
– Svaka čast, a koliko vam je godina?
– 127.

I tako oduševljeni krenu oni dalje kad ono još jedan čiča i to još stariji.

Pitaju oni njega:
– Jeeee, čiča, kako???
– Ujutru tri čaše proteina, popodne četiri, uveče pet...
– Pa koliko imate godina?
– 140.

I tako oni, šokirani, krenu dalje, kad ono neki deda sedi u ćošku, reklo bi se stariji od svih prethodnih zajedno, propao, jedva diše, kost i koža, što se kaže, jednom nogom u grobu. Oni, oduševljeni, prilaze:

– E pa, deda, vi ste sigurno sve nadmašili, kako uspevate?
– Eeeee, vidiš, ja ujutru drmnem litru votke, popodne dve litre, a uveče tri...
– Pa to je fantastično, a koliko imate godina?
– Dvadeset pet.