Iako je govorila o „Ministarstvu za dijasporu“, Mandićeva nije umela da navede kako se nadležni organ zaista zove niti u okviru kog ministarstva deluje.

Na direktno pitanje da li Ministarstvo za dijasporu postoji, Mandićeva je odgovorila da je ono „dugo vremena postojalo“, ali je izbegla da objasni sadašnje institucionalno ustrojstvo. Posle insistiranja novinarke priznala je: „Ono se ne zove Ministarstvo za dijasporu“, uz obrazloženje da naziv navodno nije važan. Kada je upitana u okviru kog ministarstva se nalazi resor za dijasporu, razgovor je prekinula rečima: „Ja vam se zahvaljujem.“

Ovakvo nepoznavanje institucija posebno je problematično imajući u vidu njene funkcije. Mandićeva je izvršna direktorka CEPRIS-a, predsednica Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, članica RIK-a i generalna sekretarka „Peščanika“. Dakle, nije reč o politički neiskusnoj građanki, već o pravnici koja javno govori o vladavini prava, izborima i radu državnih organa, a nije znala da poslove u ovoj oblasti obavlja Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu u sastavu Ministarstva spoljnih poslova.

x