Nakon istorijskog govora u Njujorku, predsenik Republike Srbije Aleksandar Vučić obratio se građanima Srbije.

1

- Ono što želim da vam kažem jeste da ste videli naše istupanje. Imao sam mnogo bilateralnih razgovora, ali najvažnije što želim ljudima da kažem jeste da je razgovor sa gospodinom (Kristoferom) Landauom sinoć bio izuzetan i veoma važan za Srbiju. Očekujem da uspostavimo i koordinatora koji bi četiri puta godišnje, zajedno sa američkim predstavnicima, radio na daljem ubrzavanju naših odnosa i razvoju strateškog partnerstva. Razgovor je stvarno bio odličan. To je sve što mogu da kažem, ne bih ulazio u sve detalje. Na kratko se videli i sa Markom Rubiom. Zahvalan sam mu na izjavi koju je dao. 

 - Polako, polako razvijamo te odnose. Mnogo tu još ima različitih problema i različitih pristupa, ali ide nabolje, što Srbiji daje sigurnost. Sve to radimo da bismo sačuvali mir i stabilnost, što je za nas od presudnog značaja. Bilo je mnogo važnih razgovora, mnogo slučajnih, mnogo namernih, mnogo ovakvih i onakvih susreta. Zato ljudi dolaze u Ujedinjene nacije. Hoću da se zahvalim celom mom timu, svim ljudima koji su vredno radili. Nikada joj se nisam ni zahvalio, pa želim sada da kažem hvala. Ona je bila sa mnom i u automobilu, i u hotelskoj sobi, svuda je dolazila, pisala, radila i prevodila sve što je trebalo sa engleskog na srpski i sa srpskog na engleski, u gluvo doba noći. Tako da hvala svim ljudima na požrtvovanosti. Verujem da smo časno, dostojanstveno, ozbiljno i odgovorno predstavljali našu zemlju.

Novinari su upitali predsednika Vučića: Rekli ste, i to su svi preneli, da je međunarodni sistem srušen. Ko danas štiti male države, kao što je Srbija, od interesa velikih sila? Šta nas zapravo može zaštititi osim nas samih?

 -  Najvažnije je da mi budemo dovoljno snažni da sebe zaštitimo, da budemo dovoljno tvrd orah da bi to bio odvraćajući faktor. Zato snažimo našu ekonomiju, snažimo našu vojsku. Zemlja koja ne pripada nijednom vojnom bloku, niti je deo takvih političkih podela, mora pre svega da vodi računa o sopstvenoj snazi i svojoj poziciji. Imamo vrhunske odnose i sa Narodnom Republikom Kinom, i sa Rusijom i sa Ukrajinom – dakle, i sa Ukrajinom i sa Rusijom, kako god hoćete. Istovremeno imamo sve bolje odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama i nalazimo se na evropskom putu. Tu ćemo i ostati. Morate da radite sa svima, ali uvek – u se i u svoje kljuse.

 - Moramo da snažimo svoju armiju. Moram da vam kažem da je to jedna od stvari o kojima ću govoriti prekosutra ili nakon toga. Pogledajte vojsku danas, a pogledajte kakva je bila nekada. I ne zavisi to od ministra odbrane. To zavisi od onih koji vode zemlju. Zavisi od finansija, od želje, posvećenosti i ekonomskih uspeha koje imate ili nemate. Tako da sam neverovatno srećan onim što Vojska Srbije danas predstavlja, ali isključivo kao odvraćajući faktor, jer mi ne želimo nikoga da napadamo.

Najhrabriji govor

 - Dobio sam od jednog veoma važnog čoveka, koji već 20 godina obavlja različite funkcije u međunarodnim forumima. Rekao mi je: „Predsedniče, jedan od najhrabrijih govora.“ Videli ste, posle govora je izašlo, mislim, desetak predstavnika afričkih zemalja da se rukuje sa mnom. Ali ovo mi je rekao čovek koji je iz Evrope – jedan od najhrabrijih govora. Tako govore oni koji govore istinu.

 Novinarka je upitala predsednika da li su mu stigle neke poruke posle govora, možda od onih koji su se prepoznali u njemu?

 - Nisam, moram da se našalim, pročitao sam Aninu poruku, eto, u jednoj reči, i Miloševu u tri reči.

O dešavanja u našem susedstvu

Predsednik Vučić je upitan o nacizmu u susedstvu Srbije.

 - Mislio sam da oni imaju neka pametnija posla, a oni su došli ovde da govore o Srbiji. Dobro, volite da govorite o Srbiji, ali mislite stvarno da će to da prođe bez odgovora? Šta, stvarno mislite da vas se neko plaši? Šta, stvarno mislite da ćete nas ucenjivati evropskim putem ili ne znam čime, a da nam pevate „Za dom spremni“ i da mislite da mi Srbi treba da vam uzvratimo „spremni“ ili ne znam šta već? Ne. To je za Srbiju najjeziviji nacistički pozdrav, deset puta gori od „Zig hajl“. Ne postoji ništa gore za nas Srbe. Stotine hiljada ljdu

 - Stotine hiljada ljudije stradalo pod tim pokličem, zar ja treba da se stidim da im odgovorim, da bi mi neko rekao: „Evo ti malo šargarepe, a sada ćeš da dobiješ štap“? Na štap smo naučili, na šargarepu nismo navikli, tako da nikakav problem. Ovo nije bilo za kampanju niti za unutrašnju upotrebu. Ovo je bio moj govor iz srca. Ovo je bio moj govor za građane Srbije i za jednu ponosnu zemlju, za dostojanstvene ljude. Eto, to je bio moj govor. Ja ne dajem odgovore nikome od njih. Vi dajte njima odgovore kako god hoćete. Ja sam odgovorio zato što se ovo tiče našeg naroda.

O opoziciji

Vučić je odgovorio na pitanje o susretu sa Ursulu fon der Lajen i reakcijom opozicije na tu vest.

 - Oni su majstori kada se priča o besmislenom šetanju ili trčanju bez povoda ili okretanju pedala. A kada je reč o politici, tu se baš mnogo ne razumeju, ne znam ni šta bi rekli. Ovde sam se video sa bar stotinu ljudi sa kojima nisam planirao da se sretnem. Zamislite, sreo sam Ursulu fon der Lajen i zahvalio joj se za ono što je činila za Srbiju u prethodnom periodu, što sam rekao i večeras. I šta s tim? Jesam li ja negde rekao koga ona podržava, koga ne podržava? Ljudi, naučite jednom. To sam morao da objašnjavam i mnogim ministrima koji to nisu razumeli. Morate da razumete – mene interesuje šta misli srpski narod i šta misle građani Srbije: i Mađari, i Bošnjaci, i Romi, i Rumuni, i Slovaci i svi ostali koji žive u našoj zemlji. Mene uopšte ne interesuje šta misli neko sa strane. Ja vodim politiku u skladu sa interesima Srbije. Mi nismo velesila da možemo da udaramo po svima, kao što mogu da rade Amerika i neke druge zemlje. Mi to ne možemo da radimo, mi smo mala zemlja. Ali možemo da budemo dovoljno ponositi i dostojanstveni da čuvamo svoj integritet, da čuvamo odbranu svoje zemlje i svoje nacije. To je ono što možemo da radimo uvek. To je moj posao. Da ja s njima razgovaram o tome? Jedino da im kažem: „Dobro, majstore, daj mi te pedale da i ja okrećem te pedale, pošto se u sve ovo o čemu pričaš u Ujedinjenim nacijama uopšte ne razumeš.“ Ne znam šta drugo da kažem.

- Govorim o tome iz jednog drugog razloga, jer sam slušao mnogo lošije i mnogo teže poruke. O tome neću večeras, govoriću u nedelju. Da se gasni projekti u Srbiji prekinu – to traže oni iz ekoloških organizacija. Da se prekinu gasni projekti, pa će to tražiti i od Svetske banke. A šta oni misle? Gas je čista energija i prihvaćen je od Evropske unije kao čista energija. Sve je poludelo u našoj zemlji. Šta da radite? Svašta ćete da čujete. Nuklearna energija i gas su najčistija energija. Na šta drugo da idemo? Šta drugo da radimo? A kada treba da gradimo vetroparkove – nemojte da gradite vetroparkove. Kada treba da gradimo solarne panele – nemojte da gradite solarne panele. Pa šta da radimo? Da stojimo ovako, mašemo rukama i proizvodimo struju? Kažite mi, ljudi, šta u stvari hoćete? Šta hoće bilo ko? Niko ne razume. Pa ne znate ni vi, ne znam ni ja. Ne može. Pričaću o tome u nedelju.

O odnosima sa SAD

Predsednik Vučić je upitan o odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije. Rekli ste da ste čuli izjavu Marka Rubija da želi da poseti Srbiju i da Donald Tramp i njegova administracija rade na produbljivanju odnosa. Da li imate neke konkretne signale kada bi ta poseta mogla da se dogodi i koji je naredni korak Srbije u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, upitan je predsednik Vučić.

 - Nemam nikakve pokazatelje i ne mogu da vam govorim o tome šta je to što mi moramo da uradimo, a šta će oni da urade. Dogovorili smo se da oni nešto urade, da mi nešto uradimo i da tako idemo simultano. Mislim da je to, najbolja definicija onoga o čemu smo razgovarali sinoć. Dakle, da gledamo jedni drugima da učinimo ono što su lakša pitanja, pre nego što dođemo do onih težih ili najtežih.

 - Svakako smo spremni da razgovaramo. Ja stvarno ne pamtim, a razgovaram već 15 godina sa svima, da smo ikada na takvom nivou sa Amerikancima imali ovakav razgovor. Obojica ste bili tamo. Nikada nismo imali tako dobar razgovor – iskren, otvoren, bez pokazivanja sile. Dobro, znamo mi koja je sila, ne mora niko to da nam objašnjava. Ljudi su prišli prijateljski. Baš sam bio srećan zbog toga kako je sve prošlo.

 - Tamo sam se "slučajno" sreo sa, mislim, oko 120 lidera. Možete misliti šta bih imao da kažem za ove što okreću pedale. Sa bar 120 njih.

Na pitanje o direktnom susretu sa Donaldom Trampom Vučić je rekao: Nemam nikakav konkretan odgovor tog tipa, osim što je predsednik Sjedinjenih Američkih Država rekao da će i te kako razmisliti i da je čuo mnogo lepih stvari o Srbiji. Verujem i nadam se da sledeće godine možemo to da ostvarimo.

Predsednik je upitan povodom dela obraćanja gde je uputio savet za sve prisutne da otvore četvore oči prilikom potpisivanja bilo kakvog ugovora. Vučić se osrnuio tokom govora i na Briselski sporazum, koji je potpisan 2013. godine. Naveo da je Beograd ispunio sve obaveze, dok Priština nije ispunila svoju. Novinari su upitali Vučića da li misli da će njegove reči odjeknuti, pre svega u Briselu, ali i u međunarodnoj zajednici?

 -  Ne znam da li će u Briselu i kod kog dela međunarodne zajednice, ali četiri afrička predsednika i premijera izašla su iz sale, pa se vratila samo da bi mi čestitala na govoru. Četiri velike i veoma ozbiljne afričke zemlje. To je za mene ogroman uspeh. To je budućnost i za naše proizvode, važno tržište za nas, ali i za njihove proizvode, koji u krajnjoj liniji mogu da budu neuporedivo jeftiniji u našoj zemlji.

O ispovesti roditlje predsednika Vučića

Novinari su upitali predsedika: Majka je konkretno rekla da joj je najteži trenutak bio prošle godine, kada su vam pretili snajperistima, kao i činjenica da niste želeli da nosite pancir. Takođe vam je poželela mnogo sreće i poslala snažne poruke uoči govora. Koliko vam to zapravo znači?

 - Ocu i majci sam zahvalan na tome šta su sve izdržali. Mnogo ih volim i to je sve.

Geopolitička pozicija Srbije

Novinari su upitali i povodom pažnje koju je izazavo govor predsednika Vučića: Vaš govor prenosili su i kineski mediji, kineska novinska agencija, takođe i ruski mediji. Ogromno interesovanje svetskih medija bilo je za vaše obraćanje. Šta to konkretno znači za geopolitičku poziciju Srbije i da li su ljudi toga svesni?

 - Mislim da su ljudi čuli jedan disciplinovan govor. Znate, kao u umetničkom klizanju, kako je govorila Milka Babović – imate obavezni deo i umetnički dojam. Mi stariji se toga sećamo. Mene taj umetnički dojam ili umetnički utisak nikada nije interesovao. Mene zanima taj obavezni deo. Ja sam se držao politike Srbije – slobodne, slobodarske i nezavisne države, koja se nalazi na evropskom putu, ali države koja dobro pamti, koja zna šta je bilo u istoriji, koju niko ne može da vara i laže po tom pitanju i koja istinu saspe svakome u lice. Da li sam ja lep i da li sam to šarmantno izveo? Nisam. Ali da li sam izveo onaj obavezni deo, ono što je suština politike Srbije? Jesam. To je bio moj posao i mislim da je bilo uspešno.

O spoljnoj politici

 - Srbija mora da ostane svoja, slobodna i nezavisna, a u spoljnoj politici da radi sve što je u njenom interesu. Mora da čuva tradicionalna prijateljstva, ali mora i da gradi odnose sa onima sa kojima je bila u sukobima pre 20 ili 30 godina. I pri tome posebno mislim na Sjedinjene Američke Države. Bez toga ćemo imati bezbroj problema.

 - Samo neka vam Marko kaže kako je to danas izgledalo. Bukvalno se kidisalo na našu zemlju iz Prištine, Sarajeva i nekih drugih delova regiona, pošto je imao sastanak kod Kaje Kalas. Za sve to potrebni su nam i saveznici ili, makar, da imamo što je moguće manje moćnih neprijatelja. To je ono što nam je važno.

 - Voleo bih da u budućnosti država i mediji u Srbiji otvore dopisništva u značajnim gradovima širom sveta. Mislim da je to važno. Ne zato što tehnički danas ne može drugačije da se radi – može – već zato što, predstavljajući velike i važne medijske kuće, time podižete ugled i tih kuća i Srbije kao zemlje. Naravno, to zavisi od njihovih finansija i budžeta, ali u svakom slučaju mislim da bi bilo veoma važno - rekao je Vučić.