Posebno je značajan politički kontekst nastupa Vladimira Obradovića – člana predsedništva SSP-a, kandidata koalicije „Evropska Srbija – Marinika Tepić – Zdravko Ponoš“ i člana Anketne komisije, paradržavne institucije koja se navodno bavila padom nadstrešnice u Novom Sadu.

Obradović i Radonjić predstavili su na međunarodnom skupu Concept Symposium 2026 rad pod nazivom „Od ugovora do groba: Slučaj železničke pruge Novi Sad–Kelebija. Arhitektura korupcije u zarobljenoj državi“.

Sam naziv rada pokazuje sa kakvom su kvalifikacijom Srbije autori izašli pred međunarodnu javnost – zemlja je već u naslovu njihovog istraživanja označena kao „zarobljena država“.

Skup je održan od 23. do 25. septembra u Oslu, domaćin je bilo Ministarstvo finansija Norveške, ko drugi nego baš oni koji finansiraju i ‘obojenu’ revoluciju u Srbiji. Da zlo bude veće, među učesnicima su bili predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda, Svetske banke, državnih institucija Velike Britanije, Švedske, Danske, Litvanije i Norveške, kao i istraživači sa više evropskih univerziteta – sve sami finansijeri pokušaja urušavanja Srbije.

Obradović u Oslu nije samo profesor

Međutim, u predstavljanju ovog slučaja posebno je važna činjenica da Vladimir Obradović nije samo univerzitetski profesor.

On je član predsedništva Đilasove Stranke slobode i pravde i kandidat koalicije „Evropska Srbija – Marinika Tepić – Zdravko Ponoš“, a bio je i kandidat kog je CRTA predložila za člana Saveta REM-a.

Obradović je istovremeno član Anketne komisije formirane radi utvrđivanja odgovornosti za pad nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Član te komisije je i Ognjen Radonjić.

Upravo na zaključke te komisije Obradović se pozvao i u Oslu, gde je direktno prozvao predsednika Srbije Aleksandra Vučića i zatražio da odgovori ko je iz njegovog kabineta učestvovao u koordinaciji projekta rekonstrukcije pruge.

Obradović tvrdi da dokumentacija koju su analizirali, sa naglaskom na onome što su analizirali – jer se bave samo delom dokumentacije, pokazuje da su u koordinaciju bili uključeni ljudi iz Generalnog sekretarijata predsednika Republike. Međutim, Predsedništvo nije bilo nadležno za realizaciju projekta, tako da su njegove tvrdnje potpuno neosnovane.

Od Strazbura i Hirošime do Osla

Nastup u Norveškoj nije prvi put da Obradović i Radonjić slučaj novosadske nadstrešnice i svoje zaključke o funkcionisanju državnih institucija iznose pred međunarodnom publikom.

Isti slučaj prethodno je predstavljen u Evropskom parlamentu u Strazburu, a potom i na Svetskom kongresu Međunarodne asocijacije za upravljanje projektima u Hirošimi.

Sada je predstavljen i u Oslu, pred predstavnicima međunarodnih finansijskih institucija, stranih državnih organa i akademske zajednice.

Obradović i Radonjić nisu uradili autorski rad, nisu čak otkrili ni toplu vodu, oni samo koriste svoje profesorske titule da prikupe i opravdaju sredstva koja se upumpavaju za rušenje samostalnosti i suverenosti naše otadžbine.

Anketna komisija otišla i korak dalje

Posebno teške optužbe već su iznete u završnom izveštaju Anketne komisije čiji su članovi ovi ‘veliki’ profesori.

Prema navodima koje je Obradović ponovio u Oslu, komisija je zaključila da postoje osnovi sumnje da je urušavanje nadstrešnice posledica delovanja organizovane kriminalne grupe i iznela tvrdnju da postoje osnovi sumnje da se na njenom čelu nalazi predsednik Republike Aleksandar Vučić.

Direktno targetiranje imenom i prezimenom predsednika države na osnovima sumnje, od osobe koja nije ni pravnik, ni advokat ni sudija i pritom se poziva na zaključke obične skupine građana. Zdrav razum bi rekao – zatvorite ludaka kako ne bi ugrozio druge, bilo ko iz pravnog miljea bi ga tužio i dobio pre nego što se papir iz štampača ohladi, a on šeta po svetu, prikuplja donacije za rušenje svoje države i nalazi se na listi Đilasovog SSP-a za predsojeće izbore. Slika i prilika akademske ‘veličine’.

A šta ćemo ako se pokaže da su zaključci Anketne komisije dijametralno suprotni istini? Da li će onda ponovo otići u Oslo da se pospu pepelom? Teško. Moral je termin koji je odavno nestao iz njihovog rečnika.

Unutrašnja politička borba pred međunarodnom publikom

Obradovićev i Radonjićev nastup dolazi u trenutku kada Srbija već gotovo dve godine prolazi kroz proteste, blokade i snažan politički sukob izazvan stranim uticajem koji je pad nadstrešnice u Novom Sadu iskoristio kao ‘crnog labuda’ u svojstvu inicijalne kapisle za brisanja Srbije sa mape najuticajnije zemlje regiona koja živi i radi po svojim pravilima i interesima sopstvenog naroda, a ne po tuđim direktivama.

Uz to, Obradović je navodno otišao kao profesor, a na govornicu je izašao kao opozicioni kandidat koji pred predstavnicima stranih država i međunarodnih institucija iznosi najteže optužbe protiv predsednika Srbije i državnog sistema, i to bez dokaza.

Istovremeno, slučaj koji je počeo kao pitanje odgovornosti za tragediju u Novom Sadu sve intenzivnije se prenosi na međunarodni teren. Posle Strazbura, Hirošime i sada Osla, Obradović i Radonjić svoju interpretaciju događaja u Srbiji predstavljaju publici koju čine predstavnici stranih vlada, MMF-a, Svetske banke i međunarodne akademske zajednice.

Dok Srbija insistira na samostalnom vođenju državne politike i očuvanju političkog i ekonomskog suvereniteta, deo unutrašnjeg političkog sukoba tako se sve otvorenije seli van granica zemlje.

Odgovornost za tragediju u Novom Sadu mora da bude utvrđena pred nadležnim institucijama Srbije, na osnovu dokaza i zakona. Političke kvalifikacije, uključujući tvrdnje o „zarobljenoj državi“ i organizovanoj kriminalnoj strukturi, ostaju i zauvek će ostati baš ono što činjenično i jesu – besramne i nedokazane tvrdnje njihovih autora.