Šokantni dokumentarac Centra za društvenu stabilnost (CZDS) pod nazivom „Dosije - prelistavanje“ otkrio je mračne i skrivene veze Ilije Srdanovića, prvog kandidata sa blokaderske liste, sa najkorumpiranijim strukturama bivšeg crnogorskog režima Mila Đukanovića i porodicom Vesne Medenice, bivše predsednice Vrhovnog suda Crne Gore. 

U materijalu pod nazivom „Dosije - prelistavanje“ iznet je čitav niz tvrdnji, od ranijih političkih kontakata Srdanovića sa ljudima bliskim Demokratskoj partiji socijalista preko odnosa sa bivšim predsednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i porodicom nekadašnje predsednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, pa sve do mnogo težih i zasad nezavisno nepotvrđenih navoda o kontaktima sa ljudima iz Agencije za nacionalnu bezbednost Crne Gore.

Da se ne radi o nagađanjima, potvrđuju i konkretni dokazi iz telefonskih prepiski.

Činjenica koja je već ranije dospela u javnost jeste da se Srdanovićevo ime pojavljuje u komunikaciji koja se povezuje sa Vesnom Medenicom. U porukama iz marta 2022. godine Srdanović se pominje kao lekar kod koga bi trebalo otići u Beogradu i kao čovek koji leči tadašnjeg predsednika Crne Gore Mila Đukanovića. U istoj komunikaciji upotrebljena je i formulacija „naš od poverenja“, a Srdanović je opisan kao čovek „koji leči Mila“.

Sa druge strane Milo Đukanović je izjavio da nikada nije upoznao Srdanovića.

Međutim, dokumentarac CZDS-a ide i korak dalje i tvrdi da se oko takozvane studentske liste prepliće čitava mreža kontakata koji iz Novog Sada i Beograda vodi do Podgorice.

Verovatno najozbiljnija tvrdnja da su pojedini krugovi unutar crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost zainteresovani za politička zbivanja u Srbiji, kao i da postoje kontakti s akterima oko takozvane studentske liste.

CZDS u tom kontekstu pominje i direktora ANB-a Ivicu Janovića, kao i saradnju crnogorske službe sa hrvatskim bezbednosnim strukturama.

U porukama koje je, kako se navodi, Srdanović slao svojim saradnicima pominje se Andrijana Marković, koju CZDS opisuje kao osobu iz Đukanovićevog najbližeg okruženja, a autori iz sadržaja poruka izvode zaključak o mogućoj finansijskoj i logističkoj vezi.

U dokumentarcu se pominju i osobe označene samo imenima „Ivica” i „Gojko”, ali autori priznaju da identitet tih lica iz dostupne komunikacije nije nedvosmisleno utvrđen. 
Poseban deo dokumentarca posvećen je Srdanovićevoj porodičnoj i političkoj biografiji.

Autori navode da njegova porodica vodi poreklo iz Šavnika i tvrde da je Srdanović tokom devedesetih bio politički aktivan u Socijalističkoj partiji Srbije, da bi kasnije počeo da zastupa stavove bliske Đukanovićevom DPS-u.

CZDS tvrdi i da je tokom kampanje za referendum o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine Srdanović podržavao blok za nezavisnost i da je posle proglašenja rezultata učestvovao u proslavi. Za te tvrdnje u dokumentarcu se pozivaju na svedočenja neimenovanih izvora, zbog čega ih nije moguće nezavisno potvrditi.
Ipak, upravo tu autori vide početak političke linije koja, kako tvrde, Srdanovića kasnije povezuje sa delom struktura DPS-a.

Bitna karika u ovom odnosu je i Ivan Vuković, potpredsednik DPS i bivši gradonačelnik Podgorice. CZDS tvrdi da je Vuković bio jedna od kontakt osoba Srdanovića posle pada nadstrešnice u Novom Sadu i da su se sastajali u jednom lokalu na Novom naselju. Te tvrdnje nisu nezavisno potvrđene.

Ono što se sigurno zna jeste podatak da je Vuković u martu 2025. godine bio priveden u Beogradu, o čemu su tada izveštavali i crnogorski mediji, pozivajući se na potvrdu DPS-a.
A prema tvrdnji autora, Srdanović je baš preko Vukovića Srdanović proširio kontakte sa pojedinim akterima protesta i akademske zajednice u Novom Sadu.

Važna spona u ovom slučaju je sveštenik Gojko Perović.  

CZDS tvrdi da je sa naloga na društvenim medijima koji su bliski Peroviću prethodnih dana pružana podrška Srdanoviću, kao i da postoji komunikacija između Perovića, Srdanovića i Miloša Medenice, sina Vesne Medenice.

U ovom dokumentarnom filmu se iznose i brojne druge teške optužbe u pogledu Perovićevog delovanja u Crnoj Gori i SPC, uključujući navode finansijske prirode. 
CZDS najavljuje da će se tim temama detaljnije baviti u narednim epizodama svog dokumentarnog serijala.

Posle pojavljivanja prepiske Medenice i novih navoda CZDS-a, pitanje je i koliki je stvarni Srdanovićevih političkih i ličnih kontakata u Crnoj Gori, ko su ljudi sa kojima je bio u komunikaciji i da li se ti odnosi završavaju na privatnim poznanstvima ili imaju i širi politički značaj.

Odgovor na to pitanje posebno je važan jer Srdanović više nije samo lekar i univerzitetski profesor, već prvi kandidat izborne liste koja od građana Srbije 25. oktobra traži mandat za učešće u vlasti. 

Jedva čekam da Srdanović postane premijer, da ponovo zavladamo tamo

Crnogorski politički aktivista Ljubomir Filipović objavio je na društvenoj mreži Iks poruku o Iliji Srdanoviću, u kojoj je naveo da jedva čeka da prvi kandidat Studentske liste postane premijer Srbije.

„Jedva čekam da Srdanović postane srpski premijer, da ponovo zavladamo tamo, pa da crnogorski jezik postane službeni u Srbiji, da potpiše Temeljni ugovor sa Crnogorskom crkvom i da svima nama drugovima iz mladosti iz Liberalnog saveza i komitskog pokreta da pasoše da idemo i glasamo na svim izborima i da nikad više ne siđe sa vlast“, napisao je Filipović.

Posebno je upadljivo to što je Filipović u jednoj poruci povezao Srdanovića sa temama koje su godinama deo političkih i identitetskih sporova u Crnoj Gori - crnogorskim jezikom, takozvanom Crnogorskom pravoslavnom crkvom, Liberalnim savezom i komitskim pokretom.