Dvogodišnji talas studentskih i građanskih protesta u Srbiji, koji je kulminirao nedavnim izbornim promenama i preuzimanjem vlasti, našao se u fokusu detaljne analize hrvatskog novinara Filipa Pavića objavljene u zagrebačkom „Jutarnjem listu”. U istraživačkom tekstu pod naslovom „Blokaderska kuharica, hrvatska veza i ’kampovi’ za obuku: Ovako je nastao pokret koji je srušio Vučića!”, Pavić se bavi pitanjem kako je bunt nezadovoljnih građana prerastao u organizovani politički pokret koji je osvojio blizu 54 odsto glasova birača. Tekst suprotstavlja optužbe bivšeg državnog vrha o „obojenoj revoluciji” izjavama učesnika, aktivista i stručnjaka koji objašnjavaju pozadinu organizacionog modela protesta.
Od samog početka demonstracija, donedavni predsednik Srbije Aleksandar Vučić i njegovi saradnici tvrdili su da je reč o spolja organizovanoj i finansiranoj operaciji rušenja vlasti, u kojoj su učestvovale strane obaveštajne službe, među kojima i hrvatska Sigurnosno-obaveštajna agencija (SOA), zapadne vlade i međunarodne nevladine organizacije. U tom narativu posebno je istican pojam „Blokadne kuharice”, priručnika nastalog tokom studentskih blokada na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 2009. godine kao dokaz uvoza metoda paralize institucija. Da su studenti imali taj dokument, za „Jutarnji list” je potvrdila i Tatjana Rašić, studentkinja iz Novog Sada i učesnica blokada. Iako ona naglašava da je studentski pokret te okvire brzo prevazišao i da su se radne grupe razvijale organski, njeno priznanje da se zagrebački priručnik koristio kao osnova opravdava tvrdnje sadašnje opozicije da se u organizacionoj fazi bunta posezalo za prekograničnim šablonima.

Kao glavne organizacije koje su prorežimski mediji targetirali kao „kampove za obuku” istraživanje „Jutarnjeg lista” navodi Centar za nenasilnu akciju (CNA), organizaciju Crta (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost) i ŠER fondaciju koja se bavi zaštitom digitalnih prava i internet privatnosti. Pavićeva sagovornica Davorka Turk, aktivistkinja i sociološkinja iz Zagreba koja je vodila edukacije u okviru Centra za nenasilnu akciju, odbacuje optužbe o zaverama u pozadini studentskog pokreta. Ona navodi da su treninzi suočavanja s prošlošću i rešavanja konflikata standardni programi koji se u regionu sprovode decenijama, uz podršku nemačke nevladine organizacije Kurve Vustrov (Centar za obrazovanje i nenasilno delovanje) i nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ). Među polaznicima obuka u Ulcinju i Bosni i Hercegovini, Pavić u svom tekstu navodi studente iz Niša Mariju Ilić i Dimitrija Glukčevića, koji su potvrdili korisnost ovih znanja pri vođenju rasprava.
„Jutarnji list” prenosi i da je Crta organizovala obuke za praćenje izbornog procesa za više od 1.500 građana, uz donacije Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) i Evropske komisije, dok su iz hrvatske organizacije GONG (Građansko omladinsko nereligijsko glasilo) potvrdili zajednički projekat praćenja izbora vredan 60.000 dolara finansiran sredstvima Nacionalne fondacije za demokratiju. Istovremeno, podaci pomenute ŠER fondacije pokazuju da su studenti tokom kampanje upravljali sa 11 profila na društvenim mrežama ostvarivši 37 miliona pregleda, pri čemu je samo u oktobru utrošeno 180.000 evra na oglašavanje. Premda sagovornici u ovoj analizi naglašavaju da je reč o legitimnom razvoju građanskog društva i izborne pismenosti, upravo ovi podaci o međunarodnim fondovima, prekograničnim mrežama obuke i značajnim budžetima za digitalni marketing pružaju pouzdanu osnovu argumentima prethodne vlasti da protesti nisu bili lišeni ozbiljne spoljne logističke i finansijske podrške.
Posebnu pažnju Pavić u analizi posvećuje Aleksandru Maršavelskom, profesoru zagrebačkog Pravnog fakulteta koji je pod pseudonimom „Prijatelj studenata” pisao političke savete i strategije za borbu protiv vlasti u beogradskom listu „Danas”. Otkriće da je Maršavelski ujedno bio član Građanskog tela za nadzor hrvatskih tajnih službi u analizi „Jutarnjeg lista” prikazano je kao sporno i za samog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Međutim, za nekadašnji državni vrh Srbije ovo predstavlja krunski dokaz – direktno učešće čoveka iz struktura obaveštajnog nadzora susedne države u pisanju opozicionih strategija daje osnov tvrdnjama sadašnje opozicije o direktnoj umešanosti regionalnih obaveštajnih krugova u unutrašnje političke procese u Srbiji, uz opasku da obojica političkih lidera (Vučić i Plenković) pripadaju istoj evropskoj stranačkoj grupaciji – Evropskoj narodnoj partiji.
Zaključno, tekst Filipa Pavića pruža sveobuhvatan uvid u proces u kojem se autentični bunt studenata prepleo s dugogodišnjim radom nevladinog sektora, ostavljajući prostor za različite interpretacije njegovog konačnog ishoda.
Komentari (0)