Ako bi se proteklih dvanaest meseci u Srbiji svelo na jednu jedinu rečenicu, ona bi glasila: godina blokaderskog nasilja i stradanja većinske, pristojne Srbije. U tom periodu naneta je ogromna i teško merljiva šteta kroz višemesečne blokade, sistematske pokušaje paralisanja države i talas montiranih laži, među kojima su se izdvajali izmišljeni slučajevi poput navodnog „prebijenog dečaka“ iz Valjeva, ali i kontinuirano podrivanje države u procesu evropskih integracija.

Tokom cele godine blokaderi su palili gradove i institucije, razbijali imovinu, napadali državne organe i građane, a u pojedinim slučajevima pokušavali su čak i da zapale ljude. Srbija je svedočila mesecima otvorenog nasilja, sukoba sa svakim ko nije delio njihove stavove, svakodnevnih uvreda, pretnji, psovki, pa i poziva na ubistva i masovne lustracije. Paralelno sa tim vođeni su pokušaji uličnog preuzimanja vlasti, udara na ustavni poredak i izazivanja najdubljih društvenih podela u novijoj istoriji zemlje.

To je bila godina bejzbol palica, baklji, dimnih bombi, suzavca, letećih jaja, kamenica i beskrajnih blokada. Blokirani su fakulteti, putevi, privreda, normalan život i zdrav razum. Takvo je bilo jedno lice Srbije – nasilno, destruktivno i blokadersko.

Ali Srbija je imala i drugo lice.

Za sve to vreme, gotovo jedini koji nije posustao niti odustao bio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Dok je posmatrao pokušaje razaranja države i dubokog razdvajanja naroda, radio je na smirivanju tenzija, očuvanju stabilnosti i nastavku normalnog života. Dok su jedni palili i rušili, on je gradio.

Otvarao je puteve i pruge, fabrike i gradilišta, sprovodio nove ekonomske mere i reforme, povećavao plate i penzije, vodeći računa o običnom čoveku, ali istovremeno gradio i diplomatske mostove sa najvećim svetskim silama.

„Neka oni nastave da me mrze, ja ću nastaviti da volim Srbiju i da se borim za naš narod“, poručio je predsednik.

JANUAR – početak haosa

Početak godine obeležila je napeta atmosfera i rast tenzija, koje su eskalirale nakon incidenta na Pravnom fakultetu, gde su studenti blokaderi u alkoholisanom stanju ušli u međusobni sukob. Taj događaj iskorišćen je za plasiranje političke laži o predsedniku Vučiću, nakon čega su krenule blokade ulica širom zemlje i napadi na institucije i državne funkcionere.

Sve se završilo padom Vlade i ostavkom tadašnjeg premijera Miloša Vučevića. Krajem meseca predsednik Srbije pozvao je blokadere na dijalog. Umesto odgovora, usledio je poziv na generalni štrajk sa ciljem potpune paralize države. Plan nije uspeo, ali su Novi Sad i druge sredine svedočile nasilju, blokadi Gradske kuće, intervenciji policije, povređenima i prvim ozbiljnim sukobima sa običnim građanima.

FEBRUAR – blokade bez granica

U februaru su blokirani svi mostovi u Novom Sadu, ključni mostovi u Beogradu i brojne saobraćajnice širom Srbije. Građanima je onemogućeno kretanje, odlazak na posao, lekaru ili po decu.

Predsednik Vučić je odgovorio na zahteve i ponovo pozvao na razgovor, ali nijedan blokader nije pristao na dijalog. Dok su pokušavali da parališu zemlju, 22. februara otvorena je nova deonica Dunavskog koridora, čime je put od Beograda do Požarevca skraćen na 50 minuta.

MART – nasilje u institucijama

Mart je započeo nezapamćenim incidentima u Skupštini Srbije. Opozicioni poslanici unosili su baklje, bacali dimne bombe, koristili biber sprej i izazvali gust dim u sali. Poslanica Sonja Ilić, u osmom mesecu trudnoće, završila je u bolnici, dok je Jasmina Obradović doživela moždani udar.

Protest 15. marta završen je bez ostvarenja ciljeva, a deo blokadera pribegao je nasilju, napadima na policiju i uništavanju imovine. Nakon neuspeha, lansirana je laž o „zvučnom topu“, koja je u više navrata demantovana.

Dok su pozivi na nasilje eskalirali, Vučić je apelovao na mir i sastao se sa zvaničnicima EU u Briselu. Krajem meseca usledili su nasilni napadi na pristalice SNS u Nišu.

APRIL – RTS pod opsadom

Sredinom aprila blokaderi su zauzeli zgrade RTS-a u Takovskoj i na Košutnjaku, držeći zaposlene praktično zarobljene dve nedelje. Blokada je okončana 28. aprila, iako zahtevi vezani za REM ni do danas nisu ispunjeni zbog opstrukcija samih blokadera.

Istog dana brutalno je napadnut dekan Patrik Drid, blokirana su vozila Hitne pomoći, dok je Vučić predložio Đura Macuta za mandatara, govorio na skupu „Ne damo Srbiju“ i učestvovao u obeležavanju Dana sećanja na žrtve Jasenovca.

MAJ – pritisci i diplomatija

Blokaderi su zatražili vanredne izbore. Uprkos pritiscima, Vučić je 9. maja prisustvovao Paradi pobede u Moskvi i sastao se sa Vladimirom Putinom, a po povratku ugostio predsednika Evropskog saveta.

JUN – nasilje na Vidovdan

Studenti koji su želeli da uče napadnuti su u Studentskom gradu. Vidovdanski protest završen je sukobima sa policijom i otvorenim pozivima na preuzimanje vlasti. Vučić je u junu posetio Odesu i obilazio radove na Fruškogorskom koridoru.

JUL – „kontejner revolucija“

Jul su obeležile noćne blokade, prevrtanje kontejnera i pokušaji sprečavanja prijemnih ispita. Blokaderi su počeli da dolaze na privatne adrese funkcionera. Vučić je otvorio auto-put „Miloš Veliki“ do Požege i obišao ključna gradilišta.

AVGUST – paljevine i ekonomske mere

U avgustu su zapaljene prostorije SNS u Novom Sadu dok su ljudi bili unutra. Napadi su zabeleženi širom zemlje. Vučić je predstavio paket ekonomskih mera: ograničenje marži, povoljne kredite, niže cene energenata, veće plate i minimalac, kao i zaštitu jedine nekretnine.

SEPTEMBAR – svet i Srbija

Vučić je boravio u Pekingu, Njujorku na Generalnoj skupštini UN i Parizu, dok su blokaderi nastavili nasilje, naročito u Novom Sadu.

OKTOBAR – bez odgovora na poziv za mir

Jedan blokader uhapšen je posle pucnjave ispred Parlamenta. Vučić je prisustvovao probijanju tunela „Iriški venac“, puštanju brze pruge Novi Sad–Subotica i ponovo pozvao na dijalog – bez odgovora.

NOVEMBAR – molitva i neredi

Dok je predsednik prisustvovao molebanu za žrtve tragedije u Novom Sadu, u centru Beograda izbilo je nasilje. Nacionalni stadion i EXPO nastavili su se bez zastoja.

DECEMBAR – završni bilans

Godina je završena novim incidentima blokadera, nasiljem tokom izbora i oružanim napadima. Paralelno, Vučić je obezbedio gas, rešavao pitanje NIS-a, vodio međunarodne razgovore i omogućio povećanje penzija od 12 odsto.

ZAKLJUČAK

Srbija je tokom godine imala dva lica: jedno koje je nudilo haos, nasilje i blokade, i drugo koje je nudilo mir, razvoj, stabilnost i dijalog. Pod vođstvom Aleksandra Vučića zemlja je nastavila da gradi puteve, pruge, fabrike i ekonomsku sigurnost građana, uprkos stalnim pokušajima destabilizacije.