Američki Bilten atomskih naučnika ponovo je pomerio kazaljke na Satu sudnjeg dana, simbolu globalne bezbednosti i opstanka čovečanstva. Odluka je objavljena u trenutku kada je svet već opterećen strahovima od nuklearnog sukoba, ubrzane militarizacije, klimatskih poremećaja i nekontrolisanog razvoja veštačke inteligencije.

Tačno u 16 časova po lokalnom vremenu, naučnici su saopštili novu procenu stanja planete. Kazaljke su pomerene još četiri sekunde unapred, tako da se sada nalaze na svega 85 sekundi do ponoći, što u simboličkom smislu predstavlja tačku globalne katastrofe ili potpune propasti civilizacije.

Ovo je najbliža pozicija ponoći u gotovo osam decenija postojanja Sata sudnjeg dana. Iako se ne radi o doslovnoj prognozi budućnosti, već o snažnoj metafori, svako pomeranje kazaljki ima jasno značenje – upozorenje da se čovečanstvo nalazi na ivici samouništenja i da je hitna reakcija svetskih lidera neophodna.

Sat sudnjeg dana nastao je 1947. godine, u atmosferi straha i neizvesnosti nakon bacanja atomskih bombi i na samom početku Hladnog rata. Osmislila ga je neprofitna organizacija koju su osnovali istaknuti naučnici uključeni u Projekat Menhetn, svesni razorne sile koju su pomogli da se oslobodi. Njihov cilj bio je da kroz simboličan sat upozore javnost i donosioce odluka na posledice neodgovornog korišćenja naučnih dostignuća.

Ponoć na satu predstavlja teorijsku tačku potpunog uništenja civilizacije, dok razmak do ponoći odražava procenu stručnjaka o tome koliko je svet blizu katastrofe koju bi mogao sam da izazove. U početku, sat je bio postavljen na sedam minuta do ponoći. Najdalje od apokalipse čovečanstvo je bilo 1991. godine, nakon završetka Hladnog rata i potpisivanja sporazuma o smanjenju strateškog naoružanja, kada su kazaljke pomerene na čak 17 minuta do ponoći. Taj period optimizma, međutim, bio je kratkog daha.

Tokom decenija, pretnje su se umnožavale i menjale. Pored nuklearnog oružja, pojavile su se klimatske promene, biološke i zdravstvene opasnosti, sajber ratovanje, a poslednjih godina i eksplozivan razvoj veštačke inteligencije, koji mnogi stručnjaci vide kao novu egzistencijalnu pretnju.

U januaru 2025. godine sat je već bio pomeren na rekordnih 89 sekundi do ponoći. Kao ključni razlozi tada su navedeni rat u Ukrajini i povezane nuklearne pretnje, eskalacija sukoba na Bliskom istoku, neuspeh međunarodne zajednice da zaustavi klimatske promene, kao i rastući rizici koje nose nove tehnologije. Tada je poručeno da se svet nalazi opasno blizu ivice.

Od tada se, prema mišljenju mnogih analitičara, situacija nije popravila. Sukob u Ukrajini se nastavlja, tenzije između nuklearno naoružanih država rastu, a vodeće sile ubrzano modernizuju svoje arsenale, ulažući ogromna sredstva u oružje sposobno da izbriše civilizaciju.

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da uskoro ističe poslednji važeći sporazum koji ograničava strateško nuklearno naoružanje između dve najveće nuklearne sile. Njegovim prestankom važenja, svet će se prvi put od početka Hladnog rata naći bez ikakvog mehanizma kontrole nuklearnog oružja između najmoćnijih država.

Istovremeno, sve dublja integracija veštačke inteligencije u vojne sisteme otvara novu, izuzetno opasnu dimenziju. Stručnjaci upozoravaju da bi automatizovane odluke u kriznim situacijama mogle dovesti do nekontrolisane eskalacije, u kojoj bi algoritmi, a ne ljudi, odlučivali o sudbini sveta.

U tom kontekstu, pomeranje kazaljki na svega 85 sekundi do ponoći predstavlja možda najozbiljnije upozorenje do sada da se čovečanstvo nalazi na granici koju ne sme da pređe.