DNK uzeta iz ljudskih ostataka u masovnoj grobnici u Džerašu, u današnjem Jordanu, pokazuje da je mikrob Yersinia pestis izazvao bubonsku kugu.

Justinijavnova kuga bila je prva zabeležena pandemija bubonske kuge koja je opustošila Vizantijsko carstvo i delove Evrope, Azije i Afrike. 

Nazvana je po caru Justinijanu I, koji je i sam preležao bolest. 

Pandemija je usmrtila između 30 i 50 miliona ljudi, značajno oslabivši carstvo i utirući put kasnijim epidemijama poput Crne smrti. 

Najnoviji nalazi, objavljeni u časopisu ''Journal of Archaeological Science'', nude ono što istraživači nazivaju retkim empirijskim uvidom u mobilnost, urbani život i ranjivost građana pogođenih kugom.

Novo istraživanje fokusiralo se na žrtve, njihov način života, podložnost bolesti u Džerašu, regionalnom trgovačkom centru i epicentru pandemije koja je besnela od 541. do 750. godine nove ere.

“Lokalitet Džeraš nam pruža ljudsku priču o tome ko je umro i kako je grad doživeo krizu“, rekla je  glavna autorka studije i vanredna profesorka na odeljenju za globalne, ekološke i genomske zdravstvene nauke Univerziteta Južne Floride, Rejs Đijang.

Ona je ukazala da pandemije nisu samo biološki, već i društveni događaji. 

“Povezivanjem bioloških dokaza iz tela sa arheološkim okruženjem, možemo da vidimo kako je bolest uticala na stvarne ljude u njihovom društvenom i ekološkom kontekstu”, objasnila je naučnica.

Prema njenim rečima, to nam pomaže da razumemo pandemije u istoriji kao proživljene događaje, a ne samo epidemije zabeležene u istorijskim hronikama.

Multidisciplinarni tim arheologa, istoričara i genetičkih stručnjaka sa Univerziteta Južne Floride, Univerziteta Florida Atlantik i Univerziteta u Sidneju sastavio je studiju, a Đijang i njeni istraživači su proučavali DNK izvađenu iz zuba.

Otkrili su raznolik demografski sastav žrtava, što je, kako je rekla, pokazalo da je inače uglavnom mobilna populacija, u vreme epidemije kuge ostala zajedno, zarobljena na istom mestu zbog bolesti, slično načinu na koji su putovanja obustavljena tokom nedavne pandemije kovida.

“Ljudi se kreću, putuju, a ovde ih je okupila kriza“, ukazala je Đijang, dodajući da su drevne pandemije cvetale u gusto naseljenim gradovima.

Iskopavanja su otkrila da je više od 200 ljudi sahranjeno u grobnici u Džerašu, poznatom kao Pompeja Bliskog istoka zbog svojih očuvanih grčko-rimskih ruševina.

Đijang je navela da je među žrtvama bilo muškaraca i žena, starih i mladih, ''ljudi u najboljim godinama, ali i adolescenata''.