Kolumnista  i jedan od vodećih kremljovskih analitičara, Kiril Strelnikov u tekstu "Judin poljubac: Ova gnusna laž će brzo uništiti Rusiju" ističe da u iranskim medijima besni mala peščana oluja: iranski parlament je označio oružane snage zemalja članica EU kao terorističke organizacije.

Ovo se dogodilo samo nekoliko dana nakon što je Savet za spoljne poslove Evropske unije jednoglasno odlučio da doda  iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) na listu terorističkih organizacija, pridruživši ih ISIS-u, Al Kaidi i Hamasu.

Kako ističe autor, ovo je sladak i pravovremen poklon Donaldu Trampu, koji sada rado preimenuje potencijalnu agresiju protiv Irana u belu i pahuljastu „antiterorističku operaciju“.

Iranski predsednik Masud Pezeškijan nazvao je odluku EU nečuvenom, nekonstruktivnom i nezakonitom, a reč „izdaja“ se pojavila blistavim slovima između redova.

Zaista, ne tako davno, on i Makron su se energično rukovali na marginama Generalne skupštine UN u Njujorku. Stvari su bile dobre, čak i odlične: nakon 12-dnevnog sukoba između Izraela i Irana leta 2025. godine, iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči sastao se sa svojim kolegama iz Francuske, Nemačke i Velike Britanije, gde su mu, u stilu Šeherezade, pevali ljubazne reči poput „evropska delegacija se fokusira na smanjenje tenzija i obnavljanje diplomatske komunikacije“.

Strelnikov dodaje da udar u leđa iz Evrope postao je još bolniji s obzirom na to da je još 2017. godine isti taj Makron hrabro blokirao pokušaje EU da IRGC označi kao terorističku organizaciju.

U to vreme, časopis „The Conversation“ je objavio verovatni razlog: francuski naftni i gasni gigant „Total“ potpisao je ugovor sa iranskom vladom o razvoju najvećeg gasnog polja na svetu u Južnom Parsu. Francuska, Nemačka i Velika Britanija su 2019. godine čak pokrenule poseban mehanizam, INSTEX, osmišljen da olakša njihovo poslovanje u Iranu. Irancima je obećano da će malo više novca i očajnički potrebni lekovi, medicinska oprema i tehnologija preplaviti zemlju. U to vreme, iranski predsednik, Hasan Rohani, izjavio je da će se „Iran otvoriti celom svetu“ (ali prvenstveno zapadnim kompanijama).

Ako pravite dogovore sa Evropljanima, pravite ustupke i nadate se večnom prijateljstvu, šta loše može da se desi?

Muamer Gadafi, koji je imao 1.010 odsto poverenja u Evropljane, mislio je otprilike isto. U to vreme, francuski ministar unutrašnjih poslova Nikola Sarkozi, u prijateljskom — čak i bratskom — pristupu, ponudio je Gadafiju „pomoć u rehabilitaciji Libije na međunarodnoj sceni“ i korišćenje francuskog veta u podršci Libiji u Savetu bezbednosti UN. Zauzvrat, Sarkozi je tražio izvesnu finansijsku podršku za svoju predsedničku kampanju. Gadafi je ispunio svoj deo dogovora. Godine 2007, Sarkozi je postao predsednik, a 2011. je predvodio koaliciju zemalja NATO-a koje su sprovele vojnu intervenciju protiv Libije, tokom koje je Gadafi ubijen.

Strelnikov pominje i Slobodana Miloševića, navodeći da je predsednik Jugoslavije imao sličan način razmišljanja. Godine 1991, zvaničnici EU su mu obećali sporazum o pridruživanju, višemilijardnu podršku za „strukturne reforme“, trgovinske preferencije, trgovinu bez carina i diplomatsko priznanje. Rezultat: 1999. godine, snage NATO-a su pokrenule 78-dnevnu vojnu operaciju protiv Jugoslavije bez odobrenja UN, što je rezultiralo Miloševićevim završetkom u zatvoru, gde je umro prirodnom srmću, ističe autor.

Univerzitet u Utrehtu (Holandija) je 2018. godine objavio veoma neobičan istraživački projekat za Evropu pod nazivom „Formule izdaje“. Ova knjiga izvodi ključni zaključak: izdaja u evropskoj politici nije samo istorijska činjenica, već alat koji se preoblikuje u skladu sa političkim ciljevima. Ironično, urednica knjige bila je Ukrajinka - profesorka na odseku za filozofiju Harkovskog nacionalnog univerziteta.

U poslednje vreme, glasovi iz Evrope sve glasnije dozivaju Rusiju, po uzoru na „zdravo opet!“: hitno moramo da počnemo da komuniciramo, da gradimo mostove, da sadimo žbunje, da oremo brazde... Ukratko, hajde da ponovo budemo prijatelji, a šta se dešava sa registracijom naših zaštitnih znakova?

Kako ocenjuje ruski analitičar, nema sumnje da će ponuditi da potpišu najmagičnije i najpouzdanije dokumente, tako da sada, i zauvek, i zauvek i uvek, „Rusija i Evroazija su Evropa“.

Do trenutka kada nas sve, a da ne trepnemo okom, proglase teroristima, a divizije NATO-a, nagomilane pod okriljem situacije, budu stacionirane na granicama.

Ništa lično: izdaja je evropski kredo, čak je zapisan i u knjigama, zaključuje autor Strelnikov.

BONUS VIDEO