Posle više od četrdeset godina mirovanja, jedan dugo neaktivan vulkan ponovo pokazuje zabrinjavajuće znake aktivnosti, zbog čega je privukao posebnu pažnju naučnika.

Istraživači su uočili porast temperature, pojavu gasnih mehurića i neuobičajene sumporne strukture unutar meksičkog vulkana El Čičon, poznatog i kao Čičonal.

Ove promene zabeležio je tim sa Nacionalnog autonomnog univerziteta Meksika (UNAM) tokom monitoringa koji je sproveden u periodu od juna do decembra 2025. godine.

Vulkan je poslednji put eruptirao 1982. godine, kada je u jednoj od najsmrtonosnijih vulkanskih katastrofa u istoriji Meksika stradalo najmanje 2.000 ljudi.

Naučnici su registrovali povišene temperature, promene u hemijskom sastavu jezera u krateru, kao i pojačane emisije gasova, uključujući sumporovodonik i ugljen-dioksid, koji u velikim koncentracijama mogu predstavljati opasnost.

Unutar kratera su, takođe, primećene neobične šuplje sumporne sfere koje se formiraju u bazenima tečnog sumpora.

Promene u krateru, ali bez dokaza o kretanju magme

Uprkos izraženim fizičkim i hemijskim promenama, stručnjaci ističu da za sada nema dokaza koji bi ukazivali na kretanje magme ispod vulkana. Prema njihovoj proceni, uočena aktivnost je najverovatnije hidrotermalne prirode i ne ukazuje na skoru erupciju.

Nova saznanja rezultat su detaljnog terenskog rada i daljinskog monitoringa Instituta za geofiziku UNAM, koji godinama prati unutrašnju dinamiku Čičonala.

Tokom nedavnih inspekcija primećeno je da je jezero u krateru, koje je inače zeleno zbog prisustva algi, dobilo sivkastu nijansu, što upućuje na povećane koncentracije sulfata i silicijuma u vodi.

Termalna merenja pokazala su da su temperature na dnu jezera i okolnom kraterskom tlu porasle iznad uobičajenih vrednosti.

Tim je zabeležio i promenljive koncentracije hlorida, kao i izmene u interakciji gasova i vode, što ukazuje na cirkulaciju vrelih tečnosti ispod površine, prenosi Green Matters.

Analize gasova pokazale su prisustvo sumporovodonika (H₂S) i ugljen-dioksida (CO₂) u blizini kratera, gasova koji mogu predstavljati rizik za ljude i životinje ukoliko se akumuliraju u zatvorenim ili nisko ležećim područjima.

Ipak, naučnici naglašavaju da su ovakve emisije uobičajene u aktivnim hidrotermalnim sistemima i da same po sebi ne moraju biti znak predstojeće erupcije.

Vulkanolog dr Patrisija Hakome Pas sa UNAM-a navela je da je uočena aktivnost najverovatnije posledica interakcije pregrejane podzemne vode sa vrelim stenama, a ne kretanja rastopljene magme ka površini.

- Zabeleženo ponašanje odgovara hidrotermalnim procesima ili manjim parom izazvanim eksplozijama - rekla je ona tokom nedavnog izlaganja na kojem su predstavljeni ovi nalazi.

Seizmički podaci iz regiona takođe ukazuju na nizak nivo zemljotresne aktivnosti, što dodatno potvrđuje da se magma trenutno ne pomera ispod vulkana.

Sećanje na katastrofu i stalni oprez naučnika

Čičonal je zatvoren za posetioce još od razorne erupcije 1982. godine, ali je u međuvremenu postao važno istraživačko mesto za proučavanje dugoročnog ponašanja vulkana nakon velikih eksplozivnih događaja.

Jezero u krateru i bogate naslage sumpora pružaju jedinstvenu priliku za razumevanje načina na koji toplota i fluidi vremenom oblikuju vulkanske pejzaže.

Sećanje na katastrofu iz 1982. godine i dalje je snažno prisutno u južnom Meksiku. Počevši od 28. marta te godine, Čičonal je pokrenuo niz snažnih erupcija koje su se nastavile i tokom aprila, izbacujući ogromne količine pepela u atmosferu i izazivajući smrtonosne piroklastične tokove.

Cela sela su tada sravnjena sa zemljom, poljoprivredno zemljište zatrpano pepelom i krhotinama, a hiljade ljudi primorane su na bekstvo.

Erupcija je uništila plantaže kafe, stočni fond i infrastrukturu, ostavljajući dugoročne ekonomske i ekološke posledice u regionu.


Naučnici danas ističu da trenutna aktivnost malo podseća na uslove koji su prethodili erupciji iz 1982. godine, ali upozoravaju da vulkani mogu ostati aktivni i nepredvidivi decenijama, pa čak i vekovima nakon velikih događaja.

Suptilne promene u temperaturi, emisijama gasova i hemiji vode mogu predstavljati rane pokazatelje procesa koji se odvijaju duboko ispod površine.

Zbog toga istraživači koriste dronove, satelitsko osmatranje i terenske instrumente za praćenje termalnih anomalija, gasnih emisija i deformacija tla.

Kontinuirani monitoring, naglašavaju stručnjaci, od ključnog je značaja za pravovremeno reagovanje i zaštitu stanovništva.

Za sada nema razloga za uzbunu, ali obnovljena aktivnost na Čičonalu podseća da uspavani vulkani retko kada zaista miruju i da čak i dugi periodi tišine mogu skrivati trajne procese u njihovoj unutrašnjosti.