Nadomak sela u kojem su ustaše 1941. godine ubile više od 800 Srba, danas se ori pesma i skandiranje pod simbolima iste ideologije. Dok potomci žrtava i dalje pamte jame pune kostiju, u zapadnoj Hercegovini održavaju se koncerti Marka Perkovića Tompsona, koji je poznat samo po veličanju ustaštva i pokliča „za dom spremni“.

Reč je o nastupima u Širokom Brijegu, gradu koji mnogi povezuju sa simbolikom i nasleđem Nezavisne Države Hrvatske. Za jedne - muzički događaj. Za druge - otvorena provokacija i demonstracija ideološkog kontinuiteta koji nikada nije jasno i nedvosmisleno osuđen.

Samo četrdesetak kilometara dalje nalaze se Prebilovci, mesto koje je postalo sinonim za stradanje Srba u Hercegovini. Leta 1941. godine ustaše su tamo sistematski pobile oko 820 meštana - žena, dece i staraca - a njihova tela bacile u jamu Golubinka kod Šurmanaca. Selo je gotovo izbrisano, a tragedija je ostala trajna rana u kolektivnom pamćenju.

Zato današnji prizori hiljada ljudi koji uzvikuju parole pod kojima su nekada vršeni pokolji za mnoge nisu nimalo bezazleni. Kritičari upozoravaju da Tompsonovi koncerti odavno prevazilaze okvire muzike i prerastaju u političke mitinge sa jasnom simbolikom.

I dok se karte rasprodaju rekordnom brzinom, institucije uglavnom ćute. Nema jasne osude, nema odlučne reakcije. A kada izostane odgovor na otvoreno koketiranje sa mračnim delovima istorije, poruka je opasno jasna.

Jer tišina pred ekstremizmom nikada nije neutralna.


U zapadnoj Hercegovini Srbi danas statistička greška

Nakon Drugog svetskog rata, o mnogim zločinima se ćutalo zarad mira. Devedesetih su ekstremne ideologije ponovo isplivale, a broj Srba u zapadnoj Hercegovini danas je sveden gotovo na statističku grešku. Tragovi jednog naroda nestajali su tiho – sa tabli, iz institucija, iz javnog prostora.