Postoji mogućnost da bi Iran mogao postati svojevrsni poligon za testiranje najnovijeg američkog naoružanja. Nakon početka vojne operacije na teritoriji Irana, zapadni mediji su izvestili o pojavi niza neobičnih seizmičkih potresa u blizini tajne američke vojne baze u saveznoj državi Nevada.

Nedugo zatim, vazduhoplovna baza Vandenberg u susednoj državi objavila je saopštenje u kojem je potvrđeno da je Pentagon sproveo planirano probno lansiranje interkontinentalne balističke rakete Minuteman III, koja predstavlja deo američke nuklearne triade.

Vojni stručnjak, počasni vojni pilot i general-major Vladimir Popov objasnio je kakva su testiranja mogla izazvati zabeležene seizmičke potrese i kakve bi posledice mogle nastati ukoliko Sjedinjene Američke Države pređu jednu od najopasnijih granica u eskalaciji sukoba.

Tokom prošle nedelje zabeleženo je više od stotinu seizmičkih potresa u radijusu od oko 80 kilometara od takozvane „Zone 52“, područja u kojem američka vojska testira eksperimentalne letelice i sprovodi istraživanja u vezi sa nuklearnim naoružanjem.

Britanski list Dejli mejl primetio je da je serija potresa počela praktično u isto vreme kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli napade na Iran.

Nakon što su se pojavile uznemirujuće informacije o potresima, vazduhoplovna baza Vandenberg objavila je da je Pentagon sproveo testiranje interkontinentalne balističke rakete Minuteman III koja se lansira iz silosa.

Ove rakete nalaze se u operativnoj upotrebi još od 1970. godine, a sposobne su da nose više nuklearnih bojevih glava i da pogode ciljeve udaljene više od 13.000 kilometara.

Vojni analitičar Vladimir Popov objasnio je da se „Zona 52“ u Nevadi može uporediti sa vojnim poligonima za testiranje koji postoje i u drugim zemljama.

On je naglasio da se ne može u potpunosti isključiti mogućnost nuklearnog testiranja, naročito imajući u vidu činjenicu da su seizmičke stanice u krugu od 80 kilometara zabeležile značajne potrese.

Ipak, kako je dodao, Sjedinjene Američke Države su takođe mogle testirati i neku vrstu nenuklearnog oružja koje se zasniva na novim fizičkim principima.

Prema njegovim rečima, ukoliko bi eksplozija korišćenog eksploziva imala snagu koja je približna nuklearnoj eksploziji, takav test bi takođe mogao izazvati snažne seizmičke reakcije koje su registrovane u tom području.

Popov je takođe ukazao na to da se višestruke detonacije nuklearnih bojevih glava obično ne izvode u kratkom vremenskom razmaku, osim ukoliko se nuklearno oružje testira na više lokacija ili u više podzemnih rudnika kako bi se potvrdila njegova efikasnost.

On je objasnio da se u takvim situacijama između detonacija prave duže pauze kako bi stručnjaci mogli da analiziraju prikupljene podatke, obrade rezultate i tek nakon toga sprovedu sledeće testove.

To znači da testiranje nuklearnog naoružanja zahteva mnogo vremena i detaljnu pripremu.

Stručnjak je dodatno objasnio i kako se vrši klasično podzemno testiranje nuklearnog oružja. Najpre se buši duboka rupa, nakon čega se eksplozivna naprava spušta na dubinu od oko 300 do 600 metara. Zatim se bušotina zatvara betonom, a nakon detonacije stručnjaci procenjuju razmere i posledice eksplozije.

Uprkos svim tim informacijama, Popov smatra da je u ovom trenutku veoma teško dati jasan odgovor na pitanje da li je američki predsednik Donald Tramp spreman da ide ka nuklearnoj eskalaciji.

On je istakao da je zbog, kako je naveo, psihološke nepredvidivosti samog Trampa i njegovog najbližeg političkog kruga veoma teško proceniti kakve bi poteze mogli povući u budućnosti.

Prema njegovom mišljenju, američko političko rukovodstvo često pokazuje nedoslednost i sklonost naglim promenama stavova.

Istovremeno, administracija predsednika i Pentagon uglavnom ne iznose detaljne komentare o ovim događajima.

Ipak, prema procenama stručnjaka, Tramp i njegovi najbliži saradnici veruju da deluju ispravno i da imaju pravo da donose odluke koje smatraju potrebnim.

Popov je ocenio da oni deluju sa uverenjem da imaju potpunu slobodu da rade ono što žele.

Istovremeno, on smatra da čak i ukoliko bi Sjedinjene Američke Države izvele napad na Iran koristeći taktičko nuklearno oružje, Iran verovatno ne bi odmah odgovorio nuklearnim udarom.

Međutim, kako je naglasio, Iran već poseduje tehničke mogućnosti za izradu takozvane „prljave bombe“.

Dan ranije američki potpredsednik Džej Di Vens izjavio je da su tokom jednog od pregovora iranski predstavnici navodno nagovestili da već imaju mogućnost da obogaćuju uranijum ili plutonijum do nivoa od približno 50 do 60 procenata.

Drugim rečima, prema njegovim rečima, Iran se nalazi veoma blizu mogućnosti da proizvede nuklearno oružje, što je, kako se navodi, jedan od razloga zbog kojih su Sjedinjene Američke Države pokrenule vojnu operaciju.

To takođe znači da Iran, čak i bez pomoći Kine ili Severne Koreje, već sada ima potencijal da odgovori Sjedinjenim Američkim Državama ili Izraelu upotrebom svoje nedovršene ili takozvane „prljave“ nuklearne bombe.