Izraelski i američki lideri jasno su poručili da im je cilj ne samo vojna pobeda, već i destabilizacija i konačni kolaps iranskog režima. Ubistva ključnih figura predstavljaju ključni deo te strategije.

Jedan od najviših iranskih bezbednosnih zvaničnika, Ali Laridžani, pojavio se u centru Teherana kao samouveren vođa, ali samo četiri dana kasnije bio je mrtav – preciznim izraelskim raketnim udarom na njegovo skrovište. Istog dana ubijen je i komandant milicije Basidž, Golamreza Sulejmani, zahvaljujući informacijama koje su dale obične osobe.

Izrael sprovodi sistematsku kampanju koja ne pogađa samo infrastrukturu, već i bezbednosni aparat Irana – od vrha do najnižih nivoa. Više od 10.000 projektila je ispaljeno na hiljade ciljeva, uključujući baze Revolucionarne garde i Basidža, dok je broj žrtava rastao iz dana u dan.

Strategija se bazira na stalnom pritisku: bezbednosne snage primoravaju se da napuštaju sedišta, kriju se u improvizovanim objektima, a potom postaju mete. Psihološki rat dodatno slabi moral – komandanti se upozoravaju da će deliti sudbinu svojih prethodnika ako ne stanu uz narod.

Dronovi nadziru gradove, a informacije o lokacijama meta dolaze od građana, što stalno stvara osećaj nesigurnosti i paralizuje svakodnevni život. Snage bezbednosti se povlače u škole, sportske hale i stambene zgrade, dok stanovnici napuštaju svoje domove iz straha.

Analitičari upozoravaju da režim teško može biti srušen samo vazdušnim napadima, ali kombinacija ekonomske krize i masovnog nezadovoljstva stanovništva gura ga ka mogućem kolapsu – bilo tokom rata, bilo ubrzo nakon njega.

"Oni gledaju kako se sistem raspada pred njihovim očima, ali za potpuni preokret biće potrebno još mnogo udaraca", kaže analitičar Farzin Nadimi.