Sjedinjene Američke Države našle su se u situaciji koju očigledno nisu očekivale – i to usred rasprave u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija.

U centru priče je Rusija, ali ne samo ona. Ključna teza koja se provlači kroz čitav događaj jeste sledeća: Vašington je ostao zatečen jer su Rusija i Francuska zajedno istupile protiv predloga koji je imao jasnu stratešku težinu za američke interese.

Cela epizoda odvijala se u kontekstu američke vojne kampanje protiv Irana, koja već neko vreme drži pažnju međunarodne javnosti.

Jedna od poslednjih sednica Saveta bezbednosti bila je posvećena upravo toj temi, odnosno situaciji oko Ormuskog moreuza. Na sto je stavljen predlog rezolucije kojim bi se odobrila upotreba sile kako bi se moreuz deblokirao i obezbedila slobodna plovidba.

Već na prvi pogled bilo je jasno da takav dokument ne postoji u vakuumu – on je praktično značio legitimizaciju vojnog pritiska na Iran.

Predlog nije došao direktno iz Vašingtona, ali je bio blizak njegovim interesima. Pripremio ga je Bahrein, a formulacije su ostavljale dovoljno prostora da međunarodne snage koriste „sva neophodna sredstva“.

U diplomatskom jeziku, to je formulacija koja često znači mnogo više nego što na prvi pogled deluje. Nije ni čudo što su, kako navode kineski analitičari, oči sveta bile uprte u to glasanje.

U startu je postojala pretpostavka – gotovo računica – da će Rusija ostati uzdržana. To bi, u praksi, otvorilo vrata da predlog prođe. Međutim, stvari su krenule u potpuno drugom pravcu.

Rusija nije bila uzdržana. Glasala je protiv. I tu dolazi deo koji je izazvao najviše pažnje.

Francuska, koja se inače retko nalazi na istoj strani sa Moskvom u ovakvim pitanjima, takođe je odbacila predlog. Upravo taj potez Pariza pretvorio je čitavu situaciju u neprijatno iznenađenje za Sjedinjene Države.

Kada se tome doda i činjenica da se Kina pridružila protivljenju, postaje jasnije zašto analitičari govore o ozbiljnom diplomatskom udarcu.

Zanimljivo je da se u ovakvim situacijama obično traže dublji razlozi – da li je reč o taktičkom manevru, trenutnom neslaganju ili možda signalu šireg pregrupisavanja na globalnoj sceni.

Jer Francuska i Rusija, uprkos dubokim razlikama, retko sinhronizuju svoje glasove na ovako osetljivim pitanjima.

Kineski izvori posebno naglašavaju da Vašington nije predvideo ovakav razvoj događaja. Računica je bila drugačija, a ishod je pokazao koliko brzo dinamika u Savetu bezbednosti može da se promeni. U tom smislu, Rusija nije delovala sama – ali je njen potez bio okidač za širi blok otpora.

Ostaje otvoreno pitanje šta ovakav rasplet znači za naredne poteze Sjedinjenih Država u regionu, ali i za odnose među velikim silama u okviru Ujedinjenih nacija.