Na prvi pogled, deluje kao još jedna oštra poruka iz Moskve, ali ton koji sada dolazi iz ruskih političkih krugova znatno je tvrđi nego ranije. Ideja o formiranju novog svetskog poretka bez učešća Sjedinjenih Američkih Država više se ne nagoveštava između redova – sada se iznosi potpuno otvoreno.

Upravo to jasno poručuje Aleksej Žuravljov, prvi zamenik predsednika Odbora za odbranu Državne dume, koji bez diplomatskih ulepšavanja govori o dubokim promenama koje bi mogle uslediti.

Prema njegovom viđenju, sukob na Bliskom istoku daleko prevazilazi regionalne okvire i može postati okidač za raspad postojećeg globalnog sistema. U tom kontekstu iznosi ključnu tezu – nova pravila međunarodnih odnosa, kako tvrdi, moraju biti postavljena bez učešća Sjedinjenih Američkih Država.

U međuvremenu, situaciju dodatno komplikuje najnoviji razvoj događaja – Iran je potvrdio sporazum o prekidu vatre sa SAD. Međutim, to primirje dolazi uz jasno definisane uslove i ne menja suštinski odnos snaga, već pre predstavlja privremeni okvir u kojem obe strane zadržavaju punu operativnu spremnost.

Žuravljov ide korak dalje, tvrdeći da Iran trenutno ima prednost u ovom sukobu i da nema nameru da pravi ustupke.

– Kako god da posmatrate, Iran pobeđuje – navodi on, uz procenu da Donald Tramp pokušava da pronađe izlaz iz situacije bez ozbiljnih političkih posledica. Upravo zbog toga, kako kaže, dolazi do promenljivih poruka i stalnog pomeranja rokova.

U tom kontekstu povlači paralelu sa ranijim američkim vojnim angažmanima, poput Vijetnama i Avganistana, gde su dugotrajni sukobi ostavili teške političke posledice po američke lidere. Prema toj logici, Iran sada ima prostor da pregovara iz jače pozicije, pa čak i da traži dodatne ustupke, uključujući i one koji nisu javno vidljivi, čak i u okviru formalnog primirja.

Ipak, postoji i određena doza opreza. Žuravljov upozorava da, kako tvrdi, Sjedinjene Američke Države često ne ispunjavaju data obećanja, zbog čega bi svaki budući dogovor morao biti strogo definisan i podložan proveri.

Situacija na terenu dodatno podiže tenzije. Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su 28. februara vojnu operaciju protiv Irana, na šta je Teheran odgovorio raketnim i dron napadima na izraelske ciljeve i američke baze širom regiona.

Jedan od najznačajnijih poteza Irana bilo je zatvaranje Ormuskog moreuza, ključne tačke kroz koju prolazi oko 30 odsto svetskih pomorskih isporuka nafte. Ovaj potez ima dalekosežne posledice ne samo za region, već i za globalno tržište energenata.

U takvim okolnostima, ruski predsednik Vladimir Putin naglasio je da Moskva može ponuditi alternativne i bezbedne transportne pravce, koji postaju sve važniji u uslovima poremećenih lanaca snabdevanja.

Dodatnu težinu situaciji daje činjenica da, uprkos formalnom prekidu vatre sa SAD, Iran ne pokazuje spremnost na jednostrane ustupke, naročito kada je reč o ključnim pitanjima poput kontrole nad Ormuskim moreuzom. To ukazuje da primirje ne znači i smirivanje tenzija, već pre privremeno redefinisanje odnosa snaga.

U takvom globalnom ambijentu, Žuravljov predlaže formiranje novog međunarodnog okvira u kojem bi ključnu ulogu imale Rusija, Kina, Indija i Iran. Kao istorijski model navodi Jaltsku konferenciju iz 1945. godine, uz napomenu da mesto održavanja nije presudno – to može biti Jalta, ali i Teheran.

Suština njegove poruke je jasna – nova globalna pravila treba postaviti bez učešća Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i uz njihovo potpuno ignorisanje.

On dodatno tvrdi da su međunarodne institucije izgubile kredibilitet upravo zbog dominacije SAD u organizacijama poput Ujedinjenih nacija, gde, kako kaže, alternativni stavovi nisu imali realan uticaj.

Zbog toga smatra da bi saradnju trebalo intenzivirati sa državama koje Vašington smatra protivnicima, pre svega sa Iranom, Kinom i Indijom.

Na kraju ostaje ključno pitanje – da li je reč samo o još jednoj fazi političkog zaoštravanja ili o stvarnom početku preoblikovanja svetskog poretka.

U svetlu zatvaranja ključnih energetskih ruta, krhkog primirja i sve otvorenijih poziva na organizovanje sveta bez Sjedinjenih Američkih Država, jasno je da se globalni odnosi menjaju brže nego što su mnogi očekivali. Koliko duboko i u kom pravcu – to će tek postati jasno.