U analizi uglednog američkog časopisa „Atlantik“ izneti su navodi o značajnim promenama u ponašanju Donalda Trampa tokom njegovog drugog mandata, zasnovani na razgovorima sa zvaničnicima i ljudima iz njegovog okruženja.

Prema tim izvorima, Tramp se više ne poredi sa tradicionalnim američkim liderima poput Džordža Vašingtona ili Abrahama Linkolna, već sa istorijskim osvajačima kao što su Aleksandar Veliki, Julije Cezar i Napoleon Bonaparta.

Autori navode da Tramp sebe vidi kao deo grupe ličnosti koje je filozof Georg Vilhelm Fridrih Hegel opisao kao pojedince koji su „svojom voljom promenili tok istorije i srušili postojeće poretke“.

Jedan od njegovih saradnika rekao je za „Atlantik“ da Tramp sebe doživljava kao izuzetno moćnu figuru.

 - Govorio je da je najmoćnija osoba koja je ikada živela – naveo je izvor.

Kako se ističe, Tramp želi da ostane upamćen kao lider koji je postigao ono što drugi nisu mogli, oslanjajući se isključivo na sopstvenu odlučnost i snagu.

Fokus na nasleđe

Prema istim navodima, dodatni osećaj slobode u donošenju odluka dolazi i iz činjenice da se, po Ustavu SAD, ne može kandidovati za treći mandat.

Zbog toga, tvrde izvori, sve više pažnje posvećuje velikim i simboličnim projektima koji bi mogli da obeleže njegovu političku zaostavštinu – od ideja o novčićima sa njegovim likom do ambicioznih infrastrukturnih poduhvata.

Promena pristupa

Autori analize ukazuju i na promene u načinu vođenja politike, navodeći da Tramp sve manje obraća pažnju na javno mnjenje i kratkoročne političke posledice, dok se sve više fokusira na dugoročnu viziju i lične ciljeve.

Zaključak „Atlantika“ jeste da Tramp sve više preuzima ulogu istorijskog lidera koji želi da ostavi snažan i trajan trag, bez obzira na posledice takvog pristupa.