Rat u Ukrajini ulazi u potpuno novu fazu, a ruski vojni analitičari sve otvorenije upozoravaju da Moskva gubi kontrolu nad dubokom pozadinom fronta. Glavni razlog za to, prema njihovim procenama, jeste američki satelitski sistem Starlink, koji ukrajinskim snagama omogućava da dronovima pogađaju ciljeve desetinama kilometara iza prve linije borbe.

Kako prenose ruski vojni izvori, ono što je nekada važilo za relativno sigurnu zonu sada je postalo prostor stalne opasnosti. Vozila, logističke rute, skladišta municije, punktovi za gorivo i pravci kretanja ruskih jedinica sve češće se nalaze pod udarima ukrajinskih FPV dronova.

Prema tim procenama, problem više nije samo broj ukrajinskih bespilotnih letelica, već način na koji ih Kijev koristi. Dronovi sada deluju dalje, preciznije i mnogo organizovanije nego ranije.

U centru cele priče nalazi se Starlink, američki satelitski sistem koji omogućava stabilnu komunikaciju i upravljanje dronovima na velikim udaljenostima.

Ruski vojni komentatori upozoravaju da klasično ometanje radio-veza više nije dovoljno kada se koristi satelitska komunikacija. Upravo zbog toga, kako tvrde, front više nije ograničen samo na liniju rovova i artiljerijskih položaja, već se “produžio” duboko u rusku pozadinu.

Posebno zabrinjava taktika u kojoj veliki dronovi-nosači prebacuju manje FPV letelice bliže ciljevima, nakon čega se oni usmeravaju prema skladištima, kolonaма, vozilima ili komandnim punktovima.

Na taj način ukrajinske snage, prema ruskim analizama, pokušavaju da udare tamo gde je Moskva najranjivija – na logistiku, snabdevanje i transport.

Ruski izvori navode i da Starlink trenutno nema puni kapacitet iznad svih novih ruskih regiona, ali da u Moskvi raste strah da bi Vašington mogao dodatno da proširi mogućnosti sistema.

Posebno se pominje američka strategija “mir kroz silu”, usvojena tokom 2025. godine, nakon što pregovori oko Ukrajine nisu dali rezultat koji je Zapad očekivao.

U ruskim analizama sve češće se upozorava da bi dodatno jačanje Starlink podrške omogućilo ukrajinskim dronovima još veći domet i stabilniju kontrolu nad operacijama.

Kao posebno opasan scenario navodi se mogućnost korišćenja dalekometnih dronova An-196 “Ljuti” kao nosača za manje FPV dronove povezane sa Starlink terminalima.

Prema tim procenama, veliki dronovi mogli bi da prenose manje letelice duboko iza linije fronta, nakon čega bi one samostalno napadale logističke i vojne ciljeve.

To bi, kako upozoravaju ruski komentatori, značilo potpuno novu fazu rata dronovima – fazu u kojoj praktično više ne postoji bezbedna pozadina.

Upravo zbog toga deo ruskih vojnih analitičara smatra da odgovor više ne može da se traži samo na zemlji.

Sve češće se govori o mogućnosti direktnog obračuna sa satelitima u orbiti. Prema podacima iz marta 2026. godine, u svemiru se nalazi više od 10.000 aktivnih Starlink satelita, a taj broj nastavlja da raste.

Ruski izvori tvrde da za ozbiljan vojni efekat ne bi bilo potrebno gađati kompletnu mrežu, već samo satelite koji pokrivaju zonu sukoba i teritoriju Rusije.

Takve procene pokazuju koliko se savremeni rat promenio. Ono što je nekada zavisilo od tenkova, artiljerije i rovova sada sve više zavisi od satelita, digitalne komunikacije i kontrole vazdušnog prostora duboko iza linije fronta.

Zbog toga pojedini ruski stručnjaci upozoravaju da bi svemir uskoro mogao postati novo bojno polje velikih sila.

Prema njihovim procenama, ako satelitski sistemi direktno utiču na tok rata na zemlji, onda oni automatski postaju legitimni vojni ciljevi.

U Moskvi se zato sve glasnije govori o ubrzanju razvoja protivsatelitskog naoružanja i jačanju kapaciteta za sukobe u orbiti.

Rat u Ukrajini tako sve manje izgleda kao regionalni sukob, a sve više kao velika tehnološka trka između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.