Najveći dobitnik takvog zaokreta su Sjedinjene Američke Države, koje će zahvaljujući višestrukom povećanju izvoza postati glavni snabdevač Japana sirovom naftom.

Odluka Tokija izazvala je zabrinutost među zalivskim državama, budući da je Japan jedan od najvećih kupaca njihove nafte. Pre rata između SAD, Izraela i Irana, čak 90 odsto japanskog uvoza nafte prolazilo je kroz Ormuski moreuz, jednu od najvažnijih svetskih energetskih ruta.

Paralelno sa promenama na energetskom tržištu, intenziviraju se diplomatski kontakti u regionu. Prema navodima agencije Blumberg, savetnici za nacionalnu bezbednost Irana i UAE sastali su se prvi put od početka rata, dok su u direktnom kontaktu sa Teheranom i Saudijska Arabija i Katar. Cilj razgovora jeste pronalaženje održivog rešenja koje bi smanjilo bezbednosne i ekonomske posledice sukoba.

Američki predsednik Donald Tramp tvrdi da bi već tokom vikenda mogao biti postignut okvirni sporazum sa Iranom, dok iz Teherana poručuju da je veliki deo dogovora usaglašen, ali da konačno rešenje još nije postignuto. Potencijalni sporazum trebalo bi da otvori put za nastavak pregovora o iranskom nuklearnom programu i eventualno ponovno otvaranje Ormuskog moreuza za nesmetan transport nafte.

Analitičari procenjuju da bi otvaranje moreuza moglo dovesti do pada cena nafte na svetskom tržištu, jer bi se na tržište vratile velike količine energenata iz Persijskog zaliva, uključujući i iransku naftu.

Ipak, ključna neizvesnost ostaje stav izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Prema ocenama analitičara, svaki dogovor Vašingtona i Teherana koji bi doveo do smirivanja sukoba mogao bi da ugrozi njegove političke pozicije, zbog čega se Izrael smatra jednim od potencijalnih faktora koji bi mogli da otežaju postizanje konačnog sporazuma.