Samo nekoliko nedelja ranije, Si Đinping je u Kini ugostio američkog predsednika Donalda Trampa i ruskog predsednika Vladimira Putina na odvojenim samitima. Sastanak Sija i Kima, drugi po redu, pokazuje koliko Peking vidi Pjongjang kao relevantnog igrača na najvišem nivou, piše "Njuzvik".

"Za Kim Džong Una, Sijeva poseta pokazuje da je geopolitička vrednost Severne Koreje značajno porasla. Umesto da bude samo zavisni partner Kine ili Rusije, Pjongjang se pozicionirao kao sve važniji akter čiji je strateški značaj porastao zajedno sa intenziviranjem regionalne i globalne konkurencije među velikim silama," rekao je Uk Jang, istraživač Instituta Asan za političke studije i član savetodavnog odbora Združenog generalštaba južnokorejske vojske.

Osovina Peking-Moskva-Pjongjang

Severna Koreja već zauzima jedinstvenu geopolitičku poziciju. Sporazum iz 1961. godine, na koji se ovih dana podseća, čini je jedinim zvaničnim bezbednosnim saveznikom Kine, dok je sporazum iz juna 2024. sa Putinom podigao dugogodišnje odnose Moskve i Pjongjanga na nivo međusobnog odbrambenog saveza, na koji je Kim odmah reagovao slanjem trupa u pomoć Rusiji u ratu protiv Ukrajine.

Kina je na zbližavanje Rusije i Severne Koreje reagovala prilično suzdržano. Istovremeno, nastoji da ojača veze sa obe zemlje, posebno dok SAD pojačavaju vojne saveze sa svoja dva regionalna saveznika, Japanom i Južnom Korejom.

"Produbljivanje bezbednosne saradnje između SAD, Južne Koreje i Japana pruža dodatne podsticaje za bližu koordinaciju između Severne Koreje, Kine i Rusije. Sve tri zemlje poseduju nuklearno oružje i svaka ima interes da ograniči strateški uticaj SAD u svojim regionima. Iako je preuranjeno ovo nazvati formalnim savezom, postoji sve veće podudaranje interesa među ove tri zemlje po ključnim bezbednosnim pitanjima," rekao je Jang.

Prema njegovim rečima, postoji dvostruka korist:

Za Peking i Moskvu, Severna Koreja je koristan strateški partner koji može da stvori dodatne izazove za SAD i njihove saveznike u severoistočnoj Aziji.

Za Pjongjang, bliže veze sa Kinom i Rusijom pomažu u smanjenju diplomatske izolacije, jačanju odvraćanja i proširenju manevarskog prostora u odnosima sa Vašingtonom, Seulom i Tokijom
Patrik Kronin, predsedavajući za bezbednost Azijsko-pacifičkog regiona u Hadson institutu, identifikovao je ključne ciljeve i Kima i Sija u njihovom poslednjem susretu.

"Si jača poziciju Kine kao čuvara kopnene Azije, uključujući Korejsko poluostrvo. Ništa važno ne bi trebalo da se desi bez konsultacija sa Pekingom. Kim želi da učvrsti svoj identitet kao države sa nuklearnim oružjem, na putu ka stalnom mestu za stolom nuklearnih sila," rekao je on za "Njuzvik".

Put do Trampa

Kronin je takođe primetio da se "Kim pozicionirao za sastanak sa Trampom", koji je i dalje jedini aktuelni američki predsednik koji se sastao sa severnokorejskim liderom.

Tokom svog prvog mandata, Tramp se tri puta sastao sa Kimom, u pokušaju mirovnog procesa koji bi podrazumevao nuklearno razoružavanje Severne Koreje u zamenu za ukidanje sankcija. Kada su pregovori propali 2019. godine, neprijateljska retorika se vratila, iako su Kim i Tramp izbegavali direktne kritike.

Tokom govora pred Vrhovnom narodnom skupštinom prošlog septembra, nekoliko nedelja nakon povratka iz Kine, Kim je izjavio da je otvoren za obnovu kontakta sa Vašingtonom, pod uslovom da odustane od "apsurdne potrage za denuklearizacijom drugih". S druge strane, Tramp je rekao da želi još jedan sastanak sa Kimom, a često je govorio i o svom "veoma dobrom odnosu" sa severnokorejskim liderom.

Cilj za Kima bio bi da iskoristi lični odnos sa Trampom kako bi uticao na američku politiku na sličan način kao što Si utiče na pitanje Tajvana, ostrva koje SAD politički i vojno podržavaju i koje ima sopstvenu vladu, vojsku i demokratski politički sistem, ali ga Kina smatra delom svoje teritorije.

"Kimova prilika je da preoblikuje pitanje nuklearnog oružja na način na koji je Si Đinping pokušao da preoblikuje pitanje Tajvana," rekao je Kronin.

Gilbert Rozman, profesor na Univerzitetu Prinston specijalizovan za severoistočnu Aziju, smatra da bi sastanak Kima i Trampa "bio uslovljen priznanjem (čak i implicitnim) Severne Koreje kao 'nuklearne sile'".

Rozman kaže da i južnokorejski predsednik Li Džae Mjung želi obnovu dijaloga sa Kim Džong Unom, ali da će to biti teško jer Kim sada ima jaču diplomatsku poziciju i nastoji da pregovore vodi isključivo pod svojim uslovima. Međutim, ostaje neizvesno da li bi novi pokušaj normalizacije odnosa bio uspešniji od prethodnog.

Faktor rata u Iranu

Jangdžun Kim, profesor na korejskom Nacionalnom univerzitetu za odbranu, rekao je da bi Kimov sastanak sa Trampom bio "samo jednokratni spektakl koji bi ojačao Kimov ugled".

Dugoročno važniji oslonac za Pjongjang predstavlja sve razvijeniji i moderniji nuklearni arsenal Severne Koreje. Posvećenost Pjongjanga nuklearnim sposobnostima samo je dodatno učvršćena usred američko-izraelskog rata protiv Irana. Takođe, Severna Koreja je odlučnija nego ikad da učvrsti veze sa tradicionalnim saveznicima Kinom i Rusijom.

"Kim je video Iran i prirodno odlučio da Severna Koreja nikada neće odustati od svojih nuklearki. Najnoviji događaji verovatno će ojačati odlučnost Severne Koreje da zadrži i dalje razvija svoje nuklearne sposobnosti," rekao je Jangdžun Kim, koji je takođe član predsedničkog Saveta za mirno ujedinjenje Južne Koreje.

Prema njegovim rečima, strategija severnokorejskog lidera je da bude dovoljno važna Kini i Rusiji da od njih dobija podršku, ali istovremeno da pazi da ne postane previše zavisna od bilo kog saveznika.