U trenutku kada se u istočnoj Evropi ponovo otvaraju pitanja budućeg statusa Moldavije i bezbednosti regiona oko Pridnjestrovlja, politički i vojni potezi Bukurešta i Kišinjeva izazivaju sve više pažnje.

Paralelno sa zakonodavnim procedurama i zajedničkim vojnim aktivnostima, pojavljuju se procene da bi razvoj događaja mogao da ima ozbiljne geopolitičke posledice.

Donji dom parlamenta Rumunije automatski je odobrio predlog zakona o ujedinjenju sa Moldavijom. Takva procedura u Rumuniji primenjuje se kada u roku od 45 dana od objavljivanja nacrta zakon ne bude stavljen na glasanje. Predlog sada odlazi u Senat, koji u ovom slučaju donosi konačnu odluku.

U članu 2 i 3 predloga navodi se da parlament ovlašćuje rumunsku vladu da bez odlaganja započne pregovore sa vlastima u Kišinjevu radi konačnog formalizovanja ujedinjenja sa Republikom Moldavijom.

Dokument se poziva na Završni akt Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji iz Helsinkija, koji dopušta promenu granica mirnim i diplomatskim putem, ali uz saglasnost Moldavije.

Kako piše Ljubov Stepušova, i parlamentarna većina i vlada Moldavije podržavaju takvu mogućnost, pošto se u državnom vrhu nalaze političari koji zastupaju prorumunske stavove. Navodi se i da brojni zvaničnici, uključujući predsednicu Maju Sandu, poseduju rumunske pasoše.

Maja Sandu je još u januaru izjavila da bi glasala za ujedinjenje, ocenjujući da je „maloj zemlji kao što je Moldavija sve teže da opstane kao demokratska i suverena država i da se suprotstavi Rusiji“.

Istovremeno se tvrdi da većina građana Moldavije ne podržava uniju, zbog čega ona do sada nije sprovedena, ali se ocenjuje da bi, ukoliko političko rukovodstvo proceni da je potrebno, stav javnosti mogao biti zanemaren. Kao mogući model navodi se kosovski presedan, gde je odluku o odvajanju Kosova i Metohije od Srbije doneo parlament, bez referenduma.

Deo rumunskih politikologa smatra da je automatsko usvajanje zakona posledica političke krize u zemlji, nakon ostavke prethodne vlade i neuspeha dva pokušaja formiranja nove izvršne vlasti. Oni procenjuju da bi eventualnu odluku Senata mogao da poništi Ustavni sud Rumunije pre nego što proizvede bilo kakve geopolitičke posledice.

Drugi analitičari, međutim, smatraju da je ujedinjenje realna opcija koja se sistematski promoviše. Prema toj proceni, ukoliko Brisel proceni da je takav razvoj događaja potreban, Ustavni sud Rumunije mogao bi da pronađe pravni osnov za potvrđivanje procedure, dok bi Moldavija dala potrebnu saglasnost.

Ocenjuje se da bi pokretanje procesa ujedinjenja praktično učinilo neizbežnim pokušaj uspostavljanja kontrole nad Pridnjestrovskom Moldavskom Republikom. Kao dokaz priprema navode se vojne aktivnosti održane tokom juna.

Tokom tog meseca Druga pešadijska brigada vojske Moldavije učestvovala je u zajedničkim vežbama sa 81. oklopnom brigadom rumunske vojske na teritoriji Rumunije.

Vežbano je postavljanje pontonskih mostova i izvođenje desanta. Istovremeno su moldavski vojnici učestvovali i u NATO vežbi Sea Breeze na poligonu Babadag u Rumuniji, sa istim zadacima.

U tekstu se navodi i da je Rumunija 2024. godine od Sjedinjenih Američkih Država kupila 44 amfibijska desantna vozila AAV-7, koja omogućavaju prebacivanje oko 1.100 vojnika, odnosno dva kompletna bataljona, preko vodenih prepreka poput Dnjestra na udaljenostima do 37 kilometara.

Podseća se i da je Vladimir Zelenski ranije izjavio kako će Ukrajina pomoći Moldaviji, ukoliko Kišinjev to zatraži, u „deokupaciji“ Pridnjestrovlja.

Dalje se navodi da je Rusija poslednjih godina značajno pojednostavila izdavanje pasoša stanovnicima regiona, što se tumači kao pokazatelj da ozbiljno procenjuje moguće rizike.

U Pridnjestrovlju, prema navodima teksta, živi više od 200.000 državljana Ruske Federacije, zbog čega bi svaka vojna operacija protiv njih, prema ruskom zakonu o odbrani, mogla biti kvalifikovana kao napad na ruske građane i predstavljati osnov za primenu svih raspoloživih sredstava zaštite.

Autor smatra da bi vojni odgovor Moskve u slučaju oružanog sukoba bio ograničen činjenicom da Rusija nema zajedničku granicu sa Pridnjestrovljem. Kao mogući scenario navodi se priznanje nezavisnosti Pridnjestrovske Moldavske Republike i pružanje vojne pomoći po modelu koji je, prema autoru, primenjen u Donbasu, uključujući vazdušni desant, kao i raketne i bespilotne udare dugog dometa na infrastrukturu, logističke centre, železnicu i vojne grupacije Ukrajine i Rumunije.

Na kraju se iznosi procena da bi u perspektivi naredne dve godine Rusija mogla da intenzivira ofanzivu na jugu Ukrajine u pravcu Nikolajeva i Odese kako bi uspostavila kopneni koridor prema Pridnjestrovlju. U istom tekstu zaključuje se da zagovornici ujedinjenja Rumunije i Moldavije zbog toga, prema toj proceni, nastoje da odluku o pokretanju procesa donesu u roku od godinu dana.