Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp objavio je prekid primirja i pregovora sa Iranom svega nekoliko dana nakon što je tvrdio da je Teheran prihvatio američke uslove i da je situacija stabilizovana.

 - Ne želim da imam bilo kakva posla sa njima. Oni su ološ, oni su bolesni ljudi - rekao je Tramp 8. jula, obrazlažući odluku o prekidu pregovora.

Njegovoj izjavi prethodila je nova eskalacija sukoba. Sjedinjene Države izvele su napade na ciljeve u Iranu nakon što je Teheran gađao komercijalne brodove koji su prolazili kroz Ormuski moreuz bez odobrenja iranskih vlasti.

Iran je zatim uzvratio napadima na američke vojne objekte u zemljama Persijskog zaliva, čime su ponovo obnovljeni vazdušni udari, pooštrene sankcije i zabrana izvoza iranske nafte.

Analiza: Presudnu ulogu odigrala politička procena

Prema analizi Maksima Sučkova, politika američke administracije prema Iranu bila je rezultat kombinacije političkog samopouzdanja i pogrešne vojne procene.

Kao jedan od razloga navodi se specijalna operacija tokom koje je, prema toj analizi, otet predsednik Venecuele Nikolas Maduro. Autor smatra da je upravo nakon tog događaja Tramp poverovao da bi sličan scenario mogao da bude primenjen i protiv iranskog rukovodstva, računajući da bi uklanjanje vrha vlasti izazvalo raspad političkog sistema u Teheranu.

Kada je reč o vojnoj proceni, odgovornost se u analizi najvećim delom pripisuje izraelskom premijeru Benjaminu Netanijahuu, koji je, kako se navodi, uveravao Vašington da je nastupio idealan trenutak za konačan obračun sa iranskim vlastima.

Polazilo se od pretpostavke da većina Iranaca želi odlazak ajatolaha i da bi eliminacija političkog i vojnog vrha pokrenula unutrašnje promene. Međutim, razvoj događaja tokom narednih 108 dana pokazao je potpuno drugačiji ishod.

Hiljade poginulih i ogromna razaranja

Tokom sukoba Iran je pretrpeo velike ljudske i materijalne gubitke.

Prema podacima iz analize, poginulo je 40 rukovodilaca političkih, vojnih i obaveštajnih institucija, deset naučnika, među kojima i stručnjaci iz oblasti nuklearne energije, kao i gotovo 3.500 vojnih i civilnih lica.

Ranjenih je bilo oko 26.500.

Navodi se i da je pogođeno približno 13.000 ciljeva, uključujući više od 7.600 objekata, 50 vojnih baza, 120 lokaliteta kulturno-istorijskog nasleđa i 70 objekata civilne infrastrukture.

Odgovori Irana na američke vojne objekte u državama Persijskog zaliva odneli su 28 života, dok je više desetina ljudi ranjeno.

Prema navodima arapskih medija, u Izraelu je poginulo 26 ljudi, a gotovo 8.000 je povređeno. Zvanični podaci Sjedinjenih Američkih Država govore o 13 poginulih vojnika i 381 ranjenom.

Političke posledice pokazale su se ozbiljnijim od vojnih

Analiza ocenjuje da su političke posledice sukoba bile ozbiljnije od vojnih.

U Sjedinjenim Državama Tramp je bio izložen oštrim kritikama demokrata, ali i dela sopstvenog pokreta MAGA, čiji su pojedini članovi doveli u pitanje razloge američkog uključivanja u rat, ocenjujući da to nije u skladu sa politikom "Amerika na prvom mestu".

Važnu ulogu u smirivanju političkih tenzija, prema toj analizi, imao je potpredsednik Džej Di Vens, koji je uspeo da ubedi ključne političke saveznike administracije da intervencija nije bila neuspešna i da je Iran promenio ton u razgovorima sa Vašingtonom.

Autor analize smatra i da reputaciona šteta po SAD nije bila presudna, podsećajući da su Sjedinjene Države i ranije učestvovale u velikim vojnim sukobima koji nisu završeni uspešno, bez ozbiljnijih posledica po njihov međunarodni položaj.

Istovremeno, ocenjuje se da sukob nije oslabio vlast u Teheranu, već je, naprotiv, doveo do njenog dodatnog učvršćivanja i okupljanja dela stanovništva oko državnog vrha.

Na kraju se zaključuje da bi, ukoliko se sadašnji trend nastavi, moglo doći do nastavka ciklusa međusobnih pretnji, vojnih udara, privremenih smirivanja i novih političkih poruka iz Vašingtona, pri čemu bi takav model predstavljao način održavanja pritiska tokom pregovora.

Izvor: Армија