Ko je čovek zbog kog su se evropske prestonice našle na suprotnim stranama?
Ališer Usmanov je rusko-uzbekistanski milijarder, rođen 1953. godine u tadašnjem Sovjetskom Savezu, a bogatstvo je izgradio kroz metalurgiju, rudarstvo, telekomunikacije, medije i tehnološke investicije.
Njegovo poslovno carstvo godinama ga je svrstavalo među najbogatije ljude Rusije.
Od metala i telekomunikacija do Fejsbuka i Alibabe
Usmanov je najpoznatiji kao osnivač i jedan od ključnih ljudi poslovne grupe USM, povezane sa gigantima kao što su Metaloinvest i MegaFon.
Tokom godina ulagao je i u velike tehnološke kompanije, uključujući Facebook i Alibaba, a bio je povezan i sa Mail.ru Group, današnjim VK.
Njegova poslovna mreža obuhvatala je metalurgiju, rudnike, telekomunikacije, internet i medije. Reuters je još ranije navodio njegove velike udele u Metaloinvestu, MegaFonu i Mail.ru.
Imao skoro trećinu Arsenala
Usmanov je godinama bio poznato ime i u evropskom fudbalu.
Preko svoje kompanije držao je gotovo 30 odsto londonskog Arsenala, a 2018. godine svoj paket prodao je Stenu Krenkeu, čime je američkom milijarderu omogućeno da preuzme potpunu kontrolu nad klubom.
Njegovo ime godinama se povezivalo i sa Evertonom preko poslovnih veza i sponzorstava.
Zašto ga je EU stavila pod sankcije?
Evropska unija stavila je Usmanova na listu sankcija 2022. godine, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
U obrazloženju EU navedeno je da ima „posebno bliske veze“ sa Vladimirom Putinom, kao i poslovne interese u sektorima koji predstavljaju značajan izvor prihoda za rusku državu. Usmanov je takve kvalifikacije osporavao i godinama pravno pokušavao da obori sankcije.
Zbog sankcija su mu u evropskim državama zamrzavani imovina i sredstva, a njegovo ime postalo je jedno od najpoznatijih među ruskim milijarderima pogođenim merama Zapada.
A onda je zbog njega pukla svađa u Briselu
Problem je eksplodirao ovog septembra.
Francuska je zatražila da Usmanov bude skinut sa sankcione liste. Diplomatski izvori Reutersa i Financial Timesa povezali su taj zahtev sa pokušajima Pariza da obezbedi oslobađanje dvojice francuskih državljana zatvorenih u Azerbejdžanu. Francuska je svoj zahtev obrazlagala pitanjima nacionalne bezbednosti.
Istovremeno je zatraženo i skidanje Mihaila Fridmana sa liste.
Letonija se tome usprotivila i u jednom trenutku blokirala kompromis kojim bi sankcije protiv približno 3.000 drugih osoba i kompanija bile produžene.
Ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha poručio je da bi uklanjanje Usmanova i Fridmana poslalo „pogrešan signal Moskvi“ i insistirao da razlozi zbog kojih su uvedene sankcije nisu nestali.
Na kraju ipak dogovor
Situacija se, međutim, tokom dana promenila.
EU je na kraju produžila sankcije za gotovo 3.000 pojedinaca i entiteta na tri godine, dok su Usmanov i Fridman uklonjeni sa liste. Letonija je odustala od blokade i uzdržala se, čime je omogućila da dogovor prođe.
Tako je čovek koji je decenijama gradio carstvo od čelika, rudnika, telekomunikacija i tehnologije postao predmet jedne od najneobičnijih diplomatskih trgovina unutar EU poslednjih godina.
Izvor: Reuters / Financial Times / EUR-Lex
Komentari (0)