Istakao je da je
„Tako se dogodilo da se on upokojio uoči praznika Svetog Petra Cetinjskog, a već sutradan je bio dan Njegoševog upokojenja. Svake godine obeležavamo dane mitropolita Amfilohija. Njegovo delo i zaveštanje je veliko i uvek ga pominjemo. Naravno, život ide dalje i posle Njegoša i mitropolita Amfilohija, ali takve ličnosti se ne zaboravljaju“, rekao je vladika Joanikije, dodajući da će se veličina mitropolita Amfilohija tek kroz vreme ispoljiti u punoj meri.
Spomenik u Kolašinu
Podsetio je da su nedavno, zajedno sa Opštinom Kolašin, podigli spomenik mitropolitu Amfilohiju u njegovom rodnom gradu.
„On jeste bio potpuno naš, ali je istovremeno pripadao celoj pravoslavnoj Crkvi na vaseljenskom nivou. To je ličnost takvih razmera. Posle Njegoša, nemamo mi talentovanijeg arhijereja, veću harizmu i širi zamah od mitropolita Amfilohija. To je veliko nasleđe“, rekao je
Ličnost koja je obeležila epohu
Istakao je da je mitropolit Amfilohije „ušao u dušu svog naroda“, naročito u dušu sveštenstva i monaštva.
„Ne interesuje nas mnogo kako neko to komentariše. Znamo kako su ljudi govorili o njemu, i pozitivno i negativno. Sada oni koji su ga najviše vređali, postavljaju se kao njegovi tumači i zaštitnici. Pa neka im bude“, poručio je vladika.
Državni orden i odnos prema nasleđu
Kako je rekao, sve što je prilikom dodele najvišeg državnog ordena mitropolitu Amfilohiju rekao predsednik Crne Gore
„Mitropolit Amfilohije je u našem narodu veoma cenjen, voljen i poštovan. Ali isto tako, on je uvek imao i one koji su ga osporavali. Matija Bećković je o tome govorio na otvaranju spomenika u Kolašinu. Osporavanje je deo venca velikih ličnosti. Nema velikih ličnosti koje nisu bile osporavane — i Njegoš je bio osporavan, i Sveti Petar. Pa kako onda ne bi bio i mitropolit Amfilohije“, rekao je vladika Joanikije.
Preispitivanje istorije
On je naglasio da su mitropolit Amfilohije, a donekle i on sam, izvršili reviziju istorijskih nepravdi.
„Nacistički zločini nad pravoslavnim narodom Pive i Velike bili su decenijama zaobilazeni. Ubijana su deca, žene, trudnice, goloruki narod, sveštenici. Postojala je komisija do 1948. godine, ali onda su došli drugi interesi i sve je potisnuto. Goli otok je stvoren da bi se obračunalo sa protivnicima, a pitanje je i da li je ta tema kod nas uopšte istorijski obrađena“, rekao je vladika.
Potreba za istinom i kajanjem
Istakao je da je u nauci uvek potrebno iznova sagledavati činjenice.
„Zalažem se da se popišu svi zločini — četnički, komunistički, nacistički, okupatorski. Ali sramota je što smo se toliko međusobno ubijali u ratu. Mnogo više je stradalo u međusobnim sukobima nego u borbi protiv okupatora. Zar to nije sramota? Zar kao zajednica ne treba da se pokajemo?“, rekao je vladika Joanikije.
Tragične jame i neobeležene kosti
On je istakao da
„Sahranili smo nedavno i okupatorske vojnike, jer se Nemačka ambasada zalagala za to. A naše žrtve — naša braća — i dalje leže u jamama, neopevane, nesahranjene. To mora biti ponovo sagledano. To neće narušiti naš antifašistički stav, već će ga učiniti iskrenijim“, rekao je vladika.
Bonus video:
Komentari (0)