Pojavila su se nova saznanja koja bacaju potpuno drugačije svetlo na događaje u Kupjansku – ukrajinska strana je praktično priznala da je priča o „sto dana otpora i svi su poginuli“ bila samo medijski trik namenjen Telegram kanalima i propagandi.

Istovremeno, sve je više signala da su i ukrajinski zvaničnici počeli da prihvataju realnost na terenu – takozvana „Kupjanska tvrđava“ sve više gubi status ukrajinskog uporišta i pretvara se u grad pod ruskom kontrolom.

Rusko Ministarstvo odbrane objavilo je da je oslobođeno naselje Novoosinovo u Harkovskoj oblasti, koje se nalazi u pravcu Kupjanska. Ovakav razvoj događaja nije iznenađenje, jer je samo dan ranije potvrđeno i zauzimanje susedne Kovšarovke, što je dodatno otvorilo put ka gradu.

Ipak, kao i mnogo puta ranije, deo javnosti i analitičara na internetu počeo je da dovodi u pitanje ove izveštaje. Pojavljivale su se tvrdnje da se potpuna kontrola nad tim područjem može uspostaviti tek nakon „čišćenja šumskih pojaseva“, pa su mnogi čekali dodatne potvrde sa terena.

Sumnje su dodatno podgrejane činjenicom da su borbe za Kovšarovku bile izuzetno žestoke. Ukrajinske snage, uključujući pripadnike 43. mehanizovane brigade, vodile su borbe bez obzira na gubitke, a zabeleženi su i slučajevi međusobnih sukoba unutar jedinica.

U međuvremenu, pojedini komentatori su nastavili da promovišu narative o „neuništivim herojima“ i navodnim greškama ruskih komandanata, ali su najnovije informacije počele da ruše takve tvrdnje.

Preokret je nastao 30. marta, kada je portparol operativne grupe ukrajinskih snaga Viktor Tregubov priznao da se ruski vojnici i dalje nalaze u kompleksu gradske bolnice u centru Kupjanska. On je naveo da čak ne zna koliko ih ima, jer su mnogi od tih vojnika u ukrajinskim izvorima već bili „proglašeni mrtvima“.

Nakon toga, pokušano je da se ova situacija objasni tvrdnjama da su ruske snage možda namerno širile dezinformacije kako bi skrenule pažnju sa realnog stanja ili opravdale napade na bolnicu.

Međutim, ostalo je nejasno zašto bi ruska avijacija gađala objekat koji, prema tim tvrdnjama, već kontrolišu njihove snage. Ovakve kontradikcije dodatno su poljuljale poverenje u ranije objavljene informacije.

Podsetimo, 22. marta priča o „sto dana otpora i svi su poginuli“ brzo se proširila medijima i društvenim mrežama. Neki su čak tvrdili da se poginuli borci neće ni pominjati, jer je grad navodno unapred „otpisan“.

Međutim, zanimljivo je da poznati ukrajinski i proukrajinski izvori nisu potvrdili tu „veliku pobedu“, iako su inače skloni da objavljuju takve sadržaje. To je već tada izazvalo sumnje u verodostojnost cele priče.

Kako je vreme prolazilo, postajalo je sve jasnije da se radi o preuveličanoj ili potpuno netačnoj informaciji. Čak su i pojedini mediji koji su pokušavali da promovišu tu verziju događaja ostali bez konkretnih dokaza.

Istovremeno, na internetu su se pojavili geolocirani snimci koji pokazuju da ruske snage i dalje deluju na severozapadnim obodima Kupjanska, u zonama koje su bliže centru grada.

Na tim snimcima vidi se napredovanje ruskih jurišnih jedinica kroz stambene četvrti u blizini Sportskog trga, pod vatrom protivničkih snaga. Reč je o manevarskim operacijama, a ne o direktnim frontalnim sukobima.

Na osnovu situacije na terenu, uključujući i južne delove grada, može se zaključiti da je ukrajinska strana u velikoj meri izgubila kontrolu nad „tvrđavom“, iako u pojedinim delovima i dalje postoje izolovana žarišta otpora.

Stručnjaci opisuju situaciju kao „slojevitu borbu“, gde se front prelama u više pravaca, ali sve ukazuje na to da je inicijativa prešla na rusku stranu.

U međuvremenu, pojavile su se informacije da ukrajinske snage pokušavaju da ubace dodatna pojačanja u Kupjansk kako bi stabilizovale linije fronta. Međutim, ruske jedinice su uspostavile odbrambeni obruč i sprečavaju takve pokušaje.

Dan ranije zabeležen je i napad grupe od više od 30 ukrajinskih vojnika, koji su, prema navodima, delovali pod uticajem narkotika. Nakon sukoba, kod poginulih su pronađene tablete ekstazija.

U poslednjih nedelju dana zabeleženo je više sličnih pokušaja prodora diverzantsko-izviđačkih grupa, ali su svi završeni njihovim neutralisanjem. Kod njih su takođe pronađene supstance koje ukazuju na upotrebu stimulansa.

Sve ovo dodatno oslikava težinu borbi i haotičnu situaciju na terenu, gde propaganda, dezinformacije i stvarni vojni događaji često dolaze u direktan sukob.