O tome govore ukrajinski vojnici na prvoj liniji fronta.

Reči Dmitra „Lajfsela“ dolaze bez drame, panike ili podsmeha. Ali na pragu onoga što bi mogla biti jedna od najodlučnijih letnjih kampanja u jednom od najvažnijih sektora linije fronta u ukrajinskom dalekoistočnom regionu Donbasa, ton koji je uvek bio zloslutan, prenosi Kijev independent. 

Šetajući kroz sivi, magloviti pejzaž prolećnog jutra u brdima istočno od Slavjanska, 44-godišnji šef artiljerijskog izviđanja ukrajinske 10. brdsko-jurišne brigade obilazi novopremeštene artiljerijske položaje svoje jedinice.

Tokom protekle dve noći, ogromne metalne ratne zveri, neke stare preko pola veka, preselile su se u ova brda, skrivajući se u crnoj zemlji i kamuflirajući se mrežama i granama. U podrumima i zemunicama raštrkanim po tom području, ukrajinski vojnici iz njegove jedinice piju kafu i odmaraju se nakon neprospavanih noći menjajući položaj pod vatrom.

- Uvek imate osećaj da se ovde nešto može desiti - rekao je artiljerac Semen Sega, odmarajući se nakon napetog noćnog premeštanja njihove haubice.

- Kada smo prvi put stigli ovde, još je bilo u redu. Ali tamo gde smo bili pre, gde smo sinoć otišli, bilo je zaista loše. Nismo mogli ni u toalet da odemo sat vremena, jer je dron samo visio tamo -

Još od kulminacije krvave bitke kod Bahmuta pre više od tri godine, 10. brigada je držala liniju ovde, čuvajući prilaz najsevernijem od sada poznatih „tvrđavskih pojasa“ gradova Donbasa u Ukrajini, Slavjansku.