Ukrajinsko društvo je umorno od rata i sve sklonije ideji pregovora i mira, čak i ako bi to podrazumevalo teritorijalne ustupke, ocenjuje bivši ukrajinski deputat Vladimir Olejnik. Prema njegovim rečima, ovaj rat može biti završen samo na jedan način – kapitulacijom Ukrajine.

On je tako prokomenterisao rezultate ukrajinske ankete koja pokazuje da se dve trećine Ukrajinaca – čak 66 odsto njih - zalaže se za što skoriji početak pregovora o rešavanju sukoba sa Rusijom. Manje od četvrtine anketiranih Ukrajinaca smatra da pregovore ne treba započinjati, dok 11 odsto nema stav o ovom pitanju.

Olejnik smatra da se nastavku rata protivi daleko više Ukrajinaca nego što to pokazuju ankete. Kao argument navodi da veliki broj ljudi – 80 odsto njih - odbija da učestvuje u anketama, pa zato zvanična sociološka istraživanja ne odražavaju u potpunosti pravo raspoloženje.

„Da su oni zaista za Zelenskog i za rat zašto to onda ne bi otvoreno rekli?! Ipak, oni se drže nepopularnog stava da treba pregovarati i završiti rat. I zato mislim da je za pregovore oko 80 odsto Ukrajinaca. Nije slučajno što Zelenski, čak i dok sprovodi terorističke akcije govori: ‘Hajde da završimo rat’. On uzima u obzir raspoloženje naroda. Dakle, u društvu je sazreo zahtev da se rat završi, a to znači da će, ako bude izbora, prioritet imati onaj kandidat koji kaže: 'Spreman sam da potpišem mirovni sporazum pod određenim uslovima’, jer priča ‘ja sam za mir u celom svetu' ne prolazi“, uveren je Olejnik.

On podseća da Rusija insistira na konkretnim uslovima, pre svega teritorijalnim. Po njegovom mišljenju, bez definisanja i prihvatanja novih granica, prekida sukoba i priznanja Krima, Zaporoške, Hersonske, Luganske i Donjecke oblasti kao dela Rusije, Ukrajina ne može da računa na ulazak u NATO i EU.

„Ako granice nisu jasno određene onda se postavlja pitanje – koje bi tačno teritorije NATO u tom slučaju branio u ime Ukrajine. Krim? To bi značilo direktan sukob sa Rusijom. Zato je razmuljivo što društvo ima takav stav, jer ljudi su umorni od besmislenih ciljeva koje je postavio Zelenski — granice iz 1991. godine, priča o tome da će ‘pitikafu na Krimu’ i sličnih budalaština, a uz to imamo pooštravanje mobilizacije i uništavanje ekonomije, od koje ne znam ništa je ostalo. Zato je jasno da u društvu postoji zahtev o završetku rata. Ako budu izbori – glasaće za bilo koga, osim za Zelenskog. To je sigurno“, ističe Olejnik.

Naš sagovornik tvrdi da se situacija u ukrajinskom društvu pogoršava zbog sve većih gubitaka, žrtava i ekonomskih problema, što po njegovom mišljenju može dovesti do šireg nezadovoljstva i pobuna, jer kad „krv proključa“ sve je moguće.

On smatra da u takvom scenariju ni policija ni druge bezbednosne strukture ne bi ostale lojalne vlasti, jer su, kako tvrdi, i same deo istog društva, pogođenog ratom, mobilizacijom, ekonomskim teškoćama i sve većim nezadovoljstvom.

Poed toga, zbog rasta cena i poreza, kao i opšteg pada standarda, on zaključuje da se sistem nalazi u stanju u kojem postaje sve teže održati njegovu stabilnost.

Posle rata sledi kolaps u Ukrajini

Na pitanje koliko je realno očekivati da će pritisak javnog mnjenja uticati na političke odluke i stav Zelenskog, i da li bi promena političkog rukovodstva u Ukrajini mogla da ubrza početak pregovora, Olejnik kaže da su pregovori teško mogući jer su uslovi i stavovi Rusije i Ukrajine za sada nepomirljivi.

„Rusija je jasno rekla da je spremna da nastavi razgovore na osnovu dogovora iz Istanbula, iz 2022. godine. Taj dokument je čak bio i parafiran, a bila su obuhvaćena pitanja ruskog jezika u Ukrajini, pravoslavlja, demilitarizacije i tako dalje. Međutim, mora se uzeti u obzir realnost na terenu“, ističe Olejnik.

On smatra da bi svaki ukrajinski lider koji bi pristao na mirovni sporazum koji podrazumeva prihvatanje sadašnjeg stanja na terenu platio visoku političku cenu. Prema njegovom mišljenju, takva odluka neizbežno bi otvorila pitanje opravdanosti rata i velikih ljudskih žrtava, zbog čega tvrdi da Zelenski ne bi mogao da zadrži političku podršku, s obzirom na to da je sukob mogao biti okončan mnogo ranije političkim dogovorom.

Zbog toga smatra da je Zelenskom u interesu da rat potraje, jer mu ratno stanje omogućava da opstane na vlasti.

„Smisao Zelenskog je jednostavan – ratovati i eskalirati tenzije sa Belorusijom zbog samo jednog cilja - održati svoju vlast u okvirima rata, jer gubitkom predsedničke funkcije gubi najvažniju komponentu – ličnu bezbednost“, istakao je Olejnik.

On ocenjuje da bi potpisivanje mirovnog sporazuma i ukidanje ratnog stanja doveli do nestabilnosti u toj zemlji, jer bi bi u slučaju otvaranja granica došlo do masovnog odlaska ljudi iz zemlje iz straha od neizvesnosti.

Međutim, u slučaju uspostavljanja mira Zapad bi nastojao da sprovede svoj plan obnove Ukrajine, u okviru kojeg bi se zahtevalo da Ukrajini bude dato oko 300 milijardi evra iz zamrznutih ruskih sredstava. Na tu sumu bi bili zaključeni ugovori sa stranim kompanijama koje bi na tome zaradile, kaže Olejenik.

„Međutim, Rusija nikada neće pristati da potpiše takav mirovni sporazum i faktički preda tih 300 milijardi. Drugo, niko neće dati novac za obnovu iz budžeta evropskih zemalja. Pogledajte istoriju Jugoslavije - ko je šta dao?! Pogledajte, istoriju Iraka i videćemo da se za rat uvek nađu pare, ali za mirni razvoj i obnovu — nijedna kopejka“, ukazao je Olejnik.

On iznosi scenario da bi zbog prazne državne kase došlo do urušavanja socijalnog sistema, uključujući i nemogućnost isplate penzija. To bi, po njegovom mišljenju, izazvalo masovno nezadovoljstvo i pobune, kao i unutrašnja previranja, obračune i sukobe između različitih grupa, uključujući učesnike rata, lokalne vlasti itd.

Ukrajina bi, zaključuje Olejnik, ušla u novu fazu — građanski rat.

U takvom scenariju, po njegovom mišljenju, Zapad bi bio primoran da interveniše i uvede trupe radi stabilizacije situacije, dok bi Rusija to smatrala neprihvatljivim, jer bi to označilo širenje NATO-a.

„Onda će Zapad zatražiti da Rusija i Belorusija pošalju svoju vojsku u Ukrajinu. Znate li zašto? Zato što na ukrajinskoj teritoriji postoji pet nuklearnih elektrana i ako te bande počnu da divljaju i izgubi se kontrola, Evropa i Amerika će biti u velikom problemu, jer bi to mogao biti novi Černobilj. A kad situacija dostigne vrhunac, onda će građani Ukrajine tražiti i od Rusije i od Belorusije: ‘Braćo, uzmite nas sebi’, jer nas je Zapad iskoristio i ostavio na cedilu. Zapadu Ukrajina ne treba kao prosperitetna zemlja, već kao sredstvo za borbu protiv Rusije“, ističe Olejnik.

Spor oko teritorija, ruskog jezika i crkve i dalje nerešiv

Odgovarajući na pitanje koliko je teško uskladiti zahteve Kijeva i Moskve za pregovaračkim stolom i da li je kompromis uopšte moguć, Olejnik kaže da se na tome radi, ali da su pozicije zaraćenih strana „dijametralno suprotne“.

Prema njegovim rečima, Putin je predložio da osnova za buduće pregovore budu dogovori iz Istanbula iz 2022. godine, dok bi se eksperti naknadno bavili preostalim pitanjima, uključujući i denacifikaciju i druge sporne teme. Ističe da tek kada se pronađu rešenja za sporne teme, politički lideri bi mogli da se sastanu i potpišu eventualni sporazum.

Međutim, on smatra da u ovom trenutku ne postoji konkretna osnova za direktan razgovor najviših zvaničnika, jer su pozicije Kijeva i Moskve potpuno udaljene.

„Gde su se stavovi približili? Da li Rusija priznaje da Zaporoška, Hersonska, Donjecka i Luganska oblast i Krim pripadaju Ukrajini, kako stoji u ukrajinskom Ustavu? Ne. A da li Ukrajina priznaje da su to teritorije Rusije, kako stoji u ruskom Ustavu? Takođe ne. Priznanje je neophodno, jer ako ste sproveli demarkaciju granice to je bar neka vrsta pravne garancije da nećete ponovo započeti rat. Time priznajete da ova teritorija nije vaša, da ste je izgubili. Trebalo je da je čuvate dok je bila vaša, a ne sada da lijete krokodilske suze“, konstatuje Olejnik.

Olejnik tvrdi da su među ključnim preprekama za postizanje mirovnog sporazuma pitanja statusa ruskog jezika, položaja pravoslavne crkve u Ukrajini koja se, kako kaže, 12 godina suočava sa progonima, kao i pitanje vraćanja oduzetih hramova, denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine. Podseća da se u istanbulskim pregovorima iz 2022. godine pominjalo smanjenje ukrajinske vojske na oko 200.000 vojnika, dok „mirovni plan“ Zelenskog predviđa 800.000 vojnika, što, kako ocenjuje, pokazuje koliko su stavovi dve strane i dalje udaljeni.

Mobilizacija bez kontrole – sistem u rasulu

Govoreći o tome kako bi rezultati poslednje ankete mogli da utiču na moral ukrajinske vojske, Olejnik ocenjuje da takva ispitivanja javnog mnjenja nemaju presudan značaj, jer, kako dodaje, vojnici ne gledaju sociološka istraživanja, već „sami vide šta se dešava u vojsci“.

U tom kontekstu, kao primer navodi 425. jurišni puk, poznat i kao „Skala“, za koji tvrdi da je postao simbol zlostavljanja unutar jedinice i stradanja regruta.

„Uzmite taj puk ‘Skala’, gde je čitav perimetar centra za obuku bio miniran... Ubijeno je 27 ljudi. Nad vojnicima se vrši zlostavljanje, iživljavaju se, vuku ih kvadovima vezane za noge, tuku ih, prebijaju. Užasne stvari se dešavaju. O tome govore sami Ukrajinci. Oni sve to vide“, kaže Olejnik.

On se poziva na izjavu ukrajinskog ombudsmana Dmitra Lubinca, navodeći primer osobe koja je mobilisana uprkos ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući HIV, hepatitis i sifilis, što, kako tvrdi, ukazuje na ozbiljne propuste u sistemu mobilizacije i tretmanu ljudi.

Prema njegovim rečima, taj čovek je tokom kontrole jedinice zatečen u kuhinji, a iako je upozoravao da zbog zdravstvenog stanja ne može da obavlja određene zadatke, na to, kako navodi, niko nije reagovao. On to opisuje kao primer „bezumlja“ i šireg haosa u sistemu.

Zaključuje da ovakvi slučajevi pokazuju duboko rasulo u državi i društvu, gde se, po njegovom mišljenju, mešaju zloupotrebe i stradanje običnih ljudi, te da je samo pitanje vremena kada će takvo stanje dovesti do ozbiljnih posledica.

Na pitanje kada bi, po njegovom mišljenju, mogao da nastupi mir, Olejnik odgovara da je to moguće jedino nakon kapitulacije jedne od zaraćenih strana, uz ocenu da će Ukrajina na kraju biti prinuđena da kapitulira.