Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je da su jedinice grupe snaga „Zapad“ prvi put od početka sukoba uništile britanski protivvazdušni raketni sistem „Rapid Ranger“ u zoni operacije u Ukrajini. Prema istom ruskom saopštenju, ukrajinska strana je u istoj zoni izgubila više od 220 vojnika, jedno američko oklopno vozilo HMMWV, 18 vozila, dva poljska artiljerijska oruđa i britanski sistem kratkog dometa koji je Kijevu isporučen kao deo zapadne borbe protiv ruskih dronova.

Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je da su jedinice grupe snaga „Zapad“ prvi put od početka sukoba uništile britanski protivvazdušni raketni sistem „Rapid Ranger“ na frontu u Ukrajini.

1

Moskva posebno naglašava da je reč o prvom uništenju ovog sistema u zoni borbenih dejstava. To ne znači da jedan izgubljeni „Rapid Ranger“ menja odnos snaga, ali jeste neprijatna poruka za britanski narativ o zapadnim rešenjima koja treba da zatvore rupe u ukrajinskoj protivvazdušnoj odbrani. Sistem koji je Kijevu predstavljen kao brz, pokretan i pogodan za lov na dronove sada se, prema ruskoj verziji događaja, sam našao u ulozi cilja.

„Rapid Ranger“ nije veliki sistem poput „Patriota“ ili S-300. Njegova uloga je mnogo niža, bliža frontu i opasnija za posadu. On ne brani celu oblast, već krpi prostor između mobilnih vatrenih grupa sa mitraljezima i topovima, s jedne strane, i težih PVO sistema, s druge. Upravo u tom pojasu danas leti najveći broj dronova, mamaca, izviđačkih platformi i niskoletećih ciljeva.

Britanski odgovor na ruske Gerane

Britanija je „Rapid Ranger“ gurala kao deo paketa za jačanje ukrajinske kratkodometne PVO u aprilu mesecu 2026. godine. Glavni cilj bili su ruski dronovi „Geranj“. Ti dronovi su jeftiniji od velikih krstarećih raketa, dolaze u talasima, troše presretače, zamaraju posade i teraju Ukrajinu da stalno traži jeftiniji način odbrane.

Tu se „Rapid Ranger“ uklapa kao srednje rešenje. Presretač je skuplji od mitraljeske municije, ali jeftiniji od raketa velikih PVO sistema. Sistem je dovoljno pokretan da prati jedinice, štiti konvoje, skladišta, komandne tačke ili položaje u pozadini fronta, a dovoljno automatizovan da ne zavisi samo od oka strelca na krovu pikapa.

Ukrajinsko Ministarstvo odbrane je ranije navodilo da „Rapid Ranger“ može da otkriva ciljeve na daljinama do oko 15 kilometara, dok rakete LMM „Martlet“ mogu da gađaju ciljeve do oko sedam kilometara. To ga stavlja u sloj kratkog dometa, namenjen za borbu protiv dronova, helikoptera, niskoletećih aviona i pojedinih lakših ciljeva na zemlji.

Britanski i ukrajinski promotivni ton bio je jasan: „Rapid Ranger“ treba da bude brza, pokretna i relativno ekonomična zaštita tamo gde teži sistemi ne mogu da stoje na svakom ćošku. Ruska strana sada prikazuje video gde vidimo da je takva zaštita prvi put probijena i uništena.

Šta je „Rapid Ranger“

„Rapid Ranger“ je laki mobilni PVO sistem kompanije Tales. Sam lanser je težak manje od 500 kilograma i može se montirati na različite platforme, od lakih oklopnih vozila do drugih taktičkih šasija. U ukrajinskom slučaju najčešće se pominje špansko oklopno vozilo URO VAMTAC 4×4, praktično vojni terenac namenjen za prevoz posade, opreme i oružnih modula.

Sistem ima četiri rakete spremne za lansiranje. U zavisnosti od zadatka, može da koristi „Starstrik“ ili LMM „Martlet“. To su dve različite filozofije oružja pod istim britanskim krovom. „Starstrik“ je izuzetno brz sistem, namenjen za veoma kratko vreme reakcije i gađanje vazdušnih ciljeva velikom brzinom. Posle lansiranja, raketa oslobađa tri potprojektila nalik strelicama, koji velikom brzinom pogađaju cilj.

„Martlet“, odnosno LMM, lakša je višenamenska raketa. Duga je oko 1,3 metra, teška oko 13 kilograma i koristi se protiv dronova, lakih vazdušnih ciljeva, manjih plovila, vozila i drugih tačkastih meta. Njena prednost je u fleksibilnosti: nije napravljena samo za jedan tip cilja, već za rat u kome se iznad fronta stalno pojavljuju mali dronovi, laki avioni, helikopteri i improvizovane pretnje.

„Rapid Ranger“ ima dnevno-noćne senzore, termoviziju, automatsko praćenje cilja i osmatranje oko vozila. U idealnim uslovima, posada može brzo da otkrije cilj, zaključa ga i ispali raketu bez dugog izlaganja. Na papiru, to je upravo ono što Ukrajini treba protiv dronova koji napadaju u grupama i dolaze na malim visinama.

Slaba tačka: vreme, vidljivost i front

Problem je u tome što rat retko izgleda kao katalog. „Rapid Ranger“ zavisi od senzora, optike, termovizije, vidljivosti, discipline posade i povezanosti sa širom mrežom osmatranja. Vojni stručnjaci su ranije upozoravali da loši vremenski uslovi smanjuju njegovu efikasnost. Gusta magla, dim, kiša, sneg, prašina i dimne zavese mogu da oslabe akviziciju cilja, posebno kada sistem mora brzo da razlikuje stvarnu pretnju od smetnji i mamaca.

To je važna razlika u odnosu na velike radarske sisteme. „Rapid Ranger“ je brz i mobilan, ali nije čarobna zaštita. Kada je blizu fronta, mora da se kreće, krije, radi kratko i menja položaj. Svako duže zadržavanje na istom mestu pretvara ga u metu za izviđačke dronove, artiljeriju, lutajuću municiju ili raketni udar.

Rusija je tokom rata izgradila gust sistem izviđanja i udara na taktičkom nivou. Dron pronađe cilj, operator ga potvrdi, artiljerija ili lutajuća municija odrade posao. U takvom okruženju kratkodometna PVO mora da puca na dronove, ali istovremeno mora da preživi dronove koji love nju.

(Oružje online)