Ted Snajder, jedan od poznatijih analitičara i urednik saradnik u The American Conservative i Responsible Statecraft, kao i u drugim geopolitičkim časopisima i izdanjima objavio je analizu ponašanja Donalda Trampa i Vladimira Zelenskog. 

U tekstu pod nazivom "Vođe u zabludi su opasne vođe" secirao je ponašanje i reakcije američkog ali i ukrajinskog predsednika koji daju izjave koje su u kontradikciji sa situacijom na terenu. 

Tramp nije izvukao nikakvu pouku iz prvog sukoba sa Iranom

Čak i pre najnovijih udara predsednik Donald Tramp je zauzimao sve ratoborniji ton. U govoru povodom Dana nezavisnosti 4. jula pozvao se na „nedavnu pobedu“ Amerike u Iranu, tvrdeći da su Sjedinjene Države „uništile njihovu vojsku“. A kada su ga početkom ove sedmice pitali kakve su šanse za postizanje konačnog sporazuma sa Teheranom, dodatno je pooštrio retoriku rekavši novinarima:

– Ili ćemo postići sporazum ili ćemo završiti posao. Neće biti teško da završimo posao.

Tramp podseća na bejzbol tim koji, nakon poraza od 1:0, tvrdi da je pobedio zato što je imao više uspešnih udaraca od protivnika – i traži revanš. Pouka koju je ostatak sveta izvukao iz ovog sukoba izgleda da je njemu promakla. Iranska vojska i infrastruktura zaista jesu pretrpele teške udare, ali Iran nije izgubio rat.

Iran i dalje može da koristi većinu raketnih položaja kojima zatvara Ormuski moreuz i ugrožava američke i savezničke ciljeve. Obnovio je pristup za 90 odsto svojih podzemnih skladišta i lansirnih položaja za rakete. I dalje raspolaže sa 75 odsto mobilnih raketnih lansera, 70 odsto balističkih i krstarećih raketa i 50 odsto svojih bespilotnih letelica. Režim je i dalje čvrsto učvršćen u Teheranu, bez ozbiljnih izgleda za narodni ustanak ili unutrašnji državni udar.

Sjedinjene Države pretrpele su znatno manju štetu, ali nisu ostvarile svoje ciljeve. Istovremeno, platile su određenu cenu. Poginulo je trinaest američkih vojnika. Potrošene su ogromne količine retke i izuzetno skupe municije („egzotične“, kako ih naziva Pentagon), uključujući presretače Patriot i THAAD, krstareće rakete Tomahawk i JASSM, kao i rakete Precision Strike Missile (PrSM). Američke baze u regionu pretrpele su do sada nezabeležena oštećenja, uključujući i sedište Pete flote američke mornarice u Bahreinu. Kod kuće su američki potrošači mesecima trpeli visoke cene goriva i rast inflacije. Tu je i politička cena za Trampovu administraciju, koja je preuzela odgovornost za rat kojem se protivi tri petine Amerikanaca.

Iako je pretrpeo snažne udare, Iran je na mnogo načina danas jači nego pre rata. Pokazao je da može da izdrži primenu dva najveća američka sredstva pritiska – vojnu nadmoć i ekonomske sankcije. Istovremeno je pokazao da Sjedinjene Države ne mogu da ga spreče da primenjuje sopstvene poluge pritiska. Danas Iran kontroliše Ormuski moreuz više nego ikada ranije. Najmanje privremeno, Teheran ponovo ima pristup prihodima od prodaje nafte i zamrznutim finansijskim sredstvima (iako bi se to moglo promeniti, pošto su Sjedinjene Države početkom sedmice ukinule izuzeće koje je Iranu omogućavalo izvoz nafte). Takođe nije odustao od svog stava da ima pravo na civilni program obogaćivanja uranijuma.

– Iran je očigledno dobio rat i sada ima značajnu prednost nad Sjedinjenim Državama kada je reč o odnosu prinudnog političkog pritiska – rekao je za The American Conservative Džon Miršajmer, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Čikagu. – Zato je predsednik Tramp potpisao Memorandum o razumevanju sa Iranom, iako je to u suštini dokument o predaji.

Opasnost je u tome što Bela kuća, čini se, nije svesna te činjenice. A to bi moglo da nas ponovo odvede u kaljugu rata koji nije moguće dobiti.

Zelenski živi u zabludi da je ukrajinska pobeda sigurna

Slična zabluda produžava krvoproliće i u Ukrajini. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski i njegovi evropski saveznici očigledno su uvereni da se tok rata promenio i da ukrajinska pobeda nije samo moguća, već i neposredno dostižna.

Zablude, naravno, prate ovaj rat još od samog početka. Kao što je Zelenski, prema navodima, u proleće 2022. bio ubeđen od strane evropskih „jastrebova“ da odbaci mirovni sporazum, tako sada sluša evropske, a u poslednje vreme i američke saveznike koji ga ohrabruju da nastavi borbu i primora Rusiju da pregovara pod njegovim uslovima.

Tačno je da ukrajinski napadi bespilotnim letelicama predstavljaju promenu u dinamici sukoba. Mogućnost gađanja ruskog zaleđa – od simboličnih ciljeva u Sankt Peterburgu i Moskvi do rafinerija koje održavaju rusku ekonomiju – nesumnjivo ima određeni efekat. I sam Vladimir Putin je to priznao u intervjuu prošlog meseca, iako je istovremeno tvrdio da ti napadi „neće imati nikakav uticaj na situaciju na frontu“.

Međutim, za sada novi domet ukrajinskih napada ne predstavlja egzistencijalnu pretnju ruskoj ratnoj mašineriji. Ruski raketni i napadi dronovima i dalje nanose mnogo veću štetu ukrajinskim gradovima i infrastrukturi nego obrnuto.

Pogledajmo samo najnoviji ruski masovni napad na ukrajinske gradove početkom ove sedmice. Prema navodima BBC-ja, „Ukrajina nije oborila nijednu balističku raketu“.

To je dovelo do sve većeg očaja u Kijevu. Prema Putinovim rečima, Zelenski je čak predložio da se obe strane dogovore o obustavi međusobnih udara raketama dugog dometa i bespilotnim letelicama.

I pored toga što su ovi napadi privukli pažnju svetskih medija, ukupna situacija za Ukrajinu ostaje izrazito teška. Kako je krajem prošlog meseca ocenio jedan stručnjak sa Harvard Kenedi škole, nove ukrajinske sposobnosti za napade dronovima „nisu proizvele odlučujuću i trajnu promenu u ukupnom pravcu ili ravnoteži rata“. Ili, kako je drugi analitičar napisao nekoliko sedmica ranije, „rat dronovima predstavlja odvraćanje pažnje“.

Razlog je jednostavan: ishod sukoba odlučiće ono što se događa na donbaskom frontu. A tamo Rusija nastavlja sporo, ali postojano da napreduje, dok Ukrajina sve više rizikuje da izgubi oblast koju je, vrlo verovatno, mogla da zadrži u okviru Minskih sporazuma.

U pojedinim delovima ključnog uporišta Konstantinovke, na primer, iscrpljene ukrajinske jedinice nalaze se na ivici sloma pod neprekidnim ruskim napadima. Nedostatak ljudstva u ukrajinskoj vojsci sve je izraženiji, a pad grada izgleda samo kao pitanje vremena. Drugim rečima, tok rata se nije preokrenuo.

I u Ukrajini i u Iranu, zablude lidera koji pokušavaju da dobiju rat koji nije moguće dobiti prete da proizvedu još više patnje i gubitaka za sve uključene strane. I Zelenski i Tramp trebalo bi da se vrate u okvire realnosti. U suprotnom, zemlje koje predvode suočiće se sa perspektivom još jednog uzaludnog i beskrajnog rata.