Prvi menadžer Saše Popovića, Boško Poluga, poznatiji kao Boro. Bio je vlasnik tada najveće produkcijske kuće "Lira".
Za domaće medije govorio o njihovoj saradnji i prisetio se najlepšeg perioda života sa "Slatkim grehom".
Osim toga, otkrio je koliko mu je estradni mag, koji je preminuo 1. marta, pomogao u najtežim životni trenucima.
- Sećam se tog šestog marta 2001.godine. Tada je bila transplatacija mom sinu na VMA u Beogradu. Želim da istaknem Sašinu plemenitost jer mi je finansijski pomogao da kupim jako skupe lekove koji su bili potrebni mom sinu za održavanje bubrega i za uspešan nastavak transplatacije. Ti lekovi su bili neophodni. Cifra nije važna, ali je veliki iznos u pitanju. Uvek mi je govorio: " Iako se ne vidimo kumiću, ja sam uvek tu za tebe i tvoju porodicu". Za mene i moju porodicu njegov prerani odlazak je večna tuga - istakao je
Otkriven sadržaj poslednje poruke, jedna reč sada posebno boli
- Kada smo posle malo duže radili, moj posao je preuzeo Raka Đokić, jer sam imao kancelarije u Čakovcu, Zagrebu i Daruvaru, što je bila velika udaljenost, ali smo postavljali repertoar za velike šou programe koje su kasnije oni radili po celom svetu - objasnio je
On je istakao kako je
- Imao je talenat i tada, a najveći talenat imao je za menadžerstvo, posao i za poštovanje svog posla. Vrhunski profesionalizam je to bio - dodao je Boro.
On se prisetio i jedne situacije kada je bio uključen u organizaciju nastupa "Slatkog greha".
- Kada su došli u Hotel Jugoslavija zamolili su me da nabave najboji mogući razglas u to vreme, što je tada bio Dinakord. Išli smo zajedno u grad gde se proizvodi ta oprema i tamo kupili ono najbolje. Išli su i momci iz Slatkog greha, Brena i svi ostali. Taj razglas su postavili u Hotel Jugoslavihja i tu su njihovi inženjeri, i tu smo radili velike programe na koje se malte ne ceo Beograd sručio, jer to su bile nezaboravne večeri - ispričao je Poluga.
Slučajno ili namerno, tek on je bio i zaslužan što je jedna pesma koja je naravila vrtoglavi uspon Lepe Brene i "Slatkog greha" zahvaljujući njemu dospela u prave ruke.
- Jedne noći oko 10, 11 sati zvao me Milutin Popović Zahar da čujem neku pesmu i odsvirao mi je lagano na klaviru. Nije mi bilo jasno o čemu se radi i onda me je on pozvao da dođem do njega na Novi Beograd da čujem uživo. Zasvirao je pesmu i rekao mi da želi da progura tu stvar kod Saše i „Slatkog greha“. Pošto su radili u blizini, u Hotelu Jugoslavija oni su došli, a i gospođa Goca Lazarević je nastupala tada sa Slatkim grehom desetak dana. Eto, tako se stvorila pesma "Čačak" koja je kasnije eksplodirala u celom svetu - otkrio je
Skhan odlaskom
- Kumićima smo se zvali ceo život, ali sam ja imao veliku tragediju. Imao sam sina koji je bio vrhunski bubnjar. Jako se razboleo i otišao na hemodijalizu. Bio je 12 i po godina u Zagrebu u bolnici „Rebro“. Posle smo došli na VMA u Beograd i tačno na dan kada smo sahranili Sašu Popovića, ja sam darovao sinu bubreg. Prošlo je tačno 24 godine od transplatacije bubrega mom sinu Miodragu. Time se ponosim i neka Bog da da budemo još koliko možemo živi i zdravi. A mom dragom kumiću Saši želim laku zemlju - poručio je Bora.
Boro je otkrio i da se poslednji put bio u kontaktu za Novu 2025. godinu kada mu je Saša poslao poruku:
- Sačuvao sam tu poruku u telefonu. Napisao mi je "Kumiću moj, dragi Boro, pobedićemo", preneo je Grand.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)